U dolini Jordana doseljenički tinejdžeri gone stada koza u palestinsku zajednicu u pokušaju da prisile porodice da odu – dobrovoljci pokušavaju da održe liniju. Ti su napadi svakodnevni. Svako jutro doseljenički izraelski tinejdžeri gone stado koza iz svog naselja na brdu niz dolinu prema palestinskom selu Ras Ein al-Auja.
Lokalni muškarci, žene i djeca povlače se u svoje kolibe i šatore. Bilo kakav nagovještaj otpora Palestinaca vjerovatno bi doveo izraelsku vojsku ili graničnu policiju i uslijedilo bi oduzimanje imovine i nestanak u raljama “administrativnog” pritvora bez suđenja, na mjesece ili godine.
Umjesto toga, mala grupa dobrovoljaca svako jutro izlazi da se suoči s doseljenicima čiji je cilj, kako kažu, da preplave i pregaze selo svojom stokom te protjeraju Palestince.
Ove posebne subote Ras Ein al-Auju brane četiri izraelska jevreja, jedan Mađar i jedan Amerikanac, koji prave ogradu oko palestinskih kuća da otjeraju životinje koje dolaze.
“Doseljenici pokušavaju da izazovu lokalno stanovništvo da se zaštiti, ali ako to učine, vojska i policija će upasti u zajednicu i sve ih pohvatati”, rekao je jedan od izraelskih dobrovoljaca, Amir Pansky, penzionisani major izraelske vojske.
“Štitimo ih svojim prisustvom jer stavljamo svoja tijela između jevrejskih doseljenika i Palestinaca.”
Za svaki odbrambeni potez koji naprave, tinejdžeri, pastiri koza odgovaraju napadačkim kontrapotezom da zaobiđu čuvare sela. Dječaci prilaze dobrovoljcima tako blizu da su im lica udaljena samo nekoliko centimetara, a oni pokušavaju da održe položaj, mašu rukama i viču.
Pastiri drže telefone da snime scenu i daju komentar u hodu, dok svaki branilac nosi kameru na tijelu, kao osiguranje protiv bilo kakvih lažnih optužbi za napad.
To je napeta bitka pameti. Šah, ali koji se igra s kozama. Baš kad je obračun na vrhuncu, doseljenici iz naselja na pola kilometra uzbrdo pokrenu iznenadni potez – gone stado od oko 50 kamila niz drugi kraj sela, poput konjičkog juriša koji je naredio neki nevidljivi Napoleon s brda, prisiljavajući branioce da se podijele kako bi se suočili s novom prijetnjom.
Unatoč svim vanjskim apsurdima, igra je smrtno ozbiljno. Dječaci pastiri nose štapove i palice i pokazali su spremnost da ih upotrijebe u borbi s dobrovoljnim braniocima.
Stariji doseljenici čekaju u pozadini s drugim oružjem. Dana 3. decembra, napadači u terenskim vozilima upali su u kompleks u Ras Ein al-Auji u kojem borave međunarodni dobrovoljci i poprskali biber-sprej u lica nekolicine njih.
Na dan juriša kamila, muškarac u svijetlosmeđoj uniformi s puškom prebačenom preko ramena stigao je na mjesto u bijelom kamionetu i hodao je uz dječake pastire u znak podrške.
Izraelski aktivisti identificirali su novopridošlog kao Gabriela Kalisha, lokalnog koordinatora sigurnosti iz Me’vo’ot Yericha, oko 9 km dalje niz dolinu Jordana.
Kalish je odbio da govori za Guardian sugerirajući da je slučajno prolazio. Međutim, dodao je: “Ova zemlja pripada jevrejima.” Aktivisti su ga fotografirali mnogo puta, u različitim uniformama, na mjestu upada doseljenika u palestinska sela.
Kao koordinatora sigurnosti u naselju, Kalisha i njegovo oružje plaća vlada, a njegovo prisustvo na svakodnevnoj kampanji zastrašivanja Palestinaca veza je između tinejdžera koji gone koze i kamile i ekstremista koji su trenutno na položajima u vladi, a koji su odlučni u pripajanju Zapadne obale.
Lev Taor, mladi doseljenik, čiji je red bio prije nekoliko dana da goni stado koza kroz Ras Ein al-Auju, nije skrivao glavni cilj.
“Došao sam sa svojim stadom da zaštitim zemlju. Cilj je da protjeramo ove ljude”, rekao je Taor, misleći na lokalne Palestince.
Životi stanovnika Ras Ein al-Auje posljednjih nekoliko godina sve su ograničeniji. Više ne mogu napasati svoja stada na zapadnim padinama doline Jordana, kao što su to radile prethodne generacije.
Od početka rata u Gazi i radikalnog ubrzanja izraelskog oduzimanja zemlje širom Zapadne obale, 700 lokalnih stanovnika uglavnom je ograničeno na selo, niz koliba, šatora i skloništa za životinje duž potoka koji teče istočno od izvora prema rijeci Jordan. Smanjili su svoja stada i kupili hranu za njih, ali su do sada odbili da se potpuno odreknu Ras Ein al-Auje.
“Prije je ovdje bilo vrlo mirno. Mogao si napasati stado istočno, zapadno, sjeverno, južno i nije bilo problema”, rekao je Naef Ja’alin, jedan od seljana. “Doseljenici su počeli da nas uznemiravaju prije nekoliko godina kad bismo napasali stado, ali to je bivalo na nekoj udaljenosti od sela. Ali od 7. oktobra (2023) sve više su se približavali, do te mjere da danas niko ne vodi svoje stado izvan sela.”
Rekao je da njegov sin spava u cipelama da bude spreman da bježi ako porodica bude napadnuta noću.
Naselja doseljenika iznikla su s dvije strane sela, a Palestincima je onemogućeno korištenje lokalnog izvora, jednog od najpoznatijih u dolini Jordana.
Porodica Ja’alin preseljena je u ovaj kraj iz južnog Izraela nakon rata 1967. godine, kojim je započela okupacija. Naef Ja’alin kaže da nemaju kamo drugo da idu, a za preostalu krhku vezu s padinom zahvaljuju tankoj liniji dobrovoljnih branilaca.
“Bez ovih ljudi davno bismo nestali”, rekao je. “Niko nam ne pomaže. Samo ovi ljudi nas štite.”
Dobrovoljci su mješavina mladih i starih. I Izraelci i stranci traže da naprave promjenu, da nadoknade ono što vide kao saučesništvo svojih vlada u žrtvovanju palestinskih civila.
Izraelski dobrovoljci dio su organizacije pod nazivom Looking the Occupation in the Eye (Gledajući okupaciji u oči), što je kratak opis onoga što su naumili da urade.
“Glavna stvar koja me motivirala jeste ono što ću reći svojim unucima o tome šta sam radio tokom katastrofe koju je izraelska vlada napravila u ovom području”, rekao je jedan stariji dobrovoljac, Doron Meinrath. “Želim da se mogu pogledati u ogledalo i reći da sam uradio sve što sam mogao.”
Meinrath je, poput Panskog i mnogih drugih starijih članova organizacije, bio visoki oficir u izraelskoj vojsci, koji smatra da se ta vojska u posljednjih nekoliko godina promijenila do neprepoznatljivosti, od one fokusirane na odbranu Izraela do agresivnog saučesnika u etničkom čišćenju Zapadne obale.
“Za malu djecu ovdje ovo je prvi put da vide jevreja koji ih ne napada i koga se ne boje. Važno je pokazati da nisu svi jevreji isti.”
Međunarodni dobrovoljci u Ras Ein al-Auji došli su preko organizacije Unarmed Civilian Protection in Palestine (Nenaoružana civilna zaštita u Palestini), jedne od nekoliko dobrovoljnih grupa koje nastoje da zaštite Palestince na Zapadnoj obali od napada.
Josie, jedna od volonterki, koja radi vlastite sigurnosti nije otkrila puno ime, rekla je da se ne može osjećati sigurno i ugodno u svom domu u sjevernom Walesu pred tako očiglednim ugnjetavanjem.
“Ne volim nepravdu nigdje. Ne volim je u Velikoj Britaniji, u svom svakodnevnom životu. Jednakost, ljudska prava i pravda su mi važni”, rekla je Josie. “Porodice se tjeraju iz svojih domova i nemaju nikoga da pozovu. Niko nije na njihovoj strani. Ako pozovu policiju, završe u zatvoru. A tužno mi je što cijeli svijet, međunarodna zajednica, ne stoji uz Palestince i njihovu odbranu i neovisnost na isti način na koji stoji uz Ukrajinu.”
Josie vidi nedavni napad biber-sprejem na kompleks dobrovoljaca kao neugodan, ali, u konačnici, ohrabrujući znak.
“To pokazuje da im ometamo plan”, rekla je. “Činimo teže doseljenicima da uzmu ono što žele.”
Napadi doseljenika na međunarodne dobrovoljce su u porastu jer postaju veća prepreka za zapljenu palestinske zemlje. Krajem novembra, troje Italijana i Kanađanin napadnuti su i opljačkani u obližnjem selu Ein al-Duyuk, blizu Jerihona.
Dana 7. decembra, grupa od osam maskiranih izraelskih doseljenika naoružanih palicama upala je u palestinsku porodičnu kuću na padini izvan sela al-Mughayyir, sjeveroistočno od Ramale, povrijedivši 13-godišnjeg palestinskog dječaka, njegovu 59-godišnju nanu i međunarodne dobrovoljce Međunarodnog pokreta solidarnosti iz Kolumbije, SAD-a, Francuske i Velike Britanije.
Phoebe Smith, 31-godišnja britanska volonterka, pretrpjela je brojne modrice i posjekotine na ruci. Oporavlja se od prošle sedmice, ali je odlučna da se vrati da pomogne u odbrani palestinske porodice Abu Hamam, koju dobrovoljci pokušavaju da zaštite.
“Želim da podržim porodicu na svaki mogući način i da im pokažemo da nas ne mogu otjerati. Moraju ostati tamo. Njihova je egzistencija vezana za boravak u toj kući, to je njihov život”, rekla je Smith.
“Bila sam radnica dobrotvorne organizacije u Velikoj Britaniji koja je blisko radila s izbjeglicama i susrela mnogo ljudi koji su bili prisilno raseljeni iz svojih domova”, rekla je. “Dolazak u Palestinu osjećam kao mali doprinos nečemu što nije samo posmatranje sa strane.”