Robert Inlakesh tvrdi da, iako američko-iranski memorandum stavlja snažan naglasak na Liban, dugoročni opstanak sporazuma u konačnici zavisi od okončanja rata u Gazi, upozoravajući da bi nastavak izraelske eskalacije tamo mogao urušiti cijeli regionalni okvir.
Iako je značajna pažnja posvećena važnosti primirja u Libanu u okviru šireg američko-iranskog Memoranduma o razumijevanju, malo pažnje je posvećeno teškom položaju Pojasa Gaze – fronta s kojeg je regionalni rat započeo.
Nedavni razgovor između zvaničnika Hamasa Bassema Naima i iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Aragchija završen je uvjeravanjima da se o primirju u Gazi razgovara u okviru tekućih pregovora između Teherana i Washingtona. Uostalom, prva tačka Memoranduma o razumijevanju (MoU) potvrđuje da rat mora biti okončan na svim frontovima.
Liban je jedini front koji se izričito spominje u Memorandumu o razumijevanju, zbog činjenice da je riječ o ratištu koje je ponovo aktivirano u skorije vrijeme, što zahtijeva provođenje stvarnog sporazuma o prekidu vatre; posebno imajući u vidu da su Izraelci prekršili prethodno primirje 15.400 puta.
Međutim, pitanje Gaze moglo bi zapravo postati važnije za okončanje regionalnog rata nego čak i situacija u Libanu. Ne smije se zaboraviti da je upravo tamo ovaj rat započeo. Bez ofanzive koju je predvodio Hamas 7. oktobra 2023. godine, nikada ne bi došlo do američko-izraelske agresije na Iran. Upravo zbog toga ovo pitanje – osim svojih moralnih implikacija – ima presudan značaj.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu svoj rat na „sedam frontova“ vodi s ciljem ostvarivanja „potpune pobjede“ na svim frontovima, pri čemu je iranski front najvažniji. Do sada se pokazao nesposobnim da ostvari bilo kakvu odlučujuću stratešku pobjedu, ostvarivši samo niz taktičkih pobjeda koje su ih ostavile u zastoju.
Oko 92% izraelskog stanovništva vjeruje da je Iran pobijedio u ratu, što predstavlja dramatičan zaokret u odnosu na ankete provedene nakon Dvanaestodnevnog rata prošle godine, kada je većina Izraelaca izjavila da podržava rat i način na koji je vođen.
Ovoga puta odluka Hezbollaha da se uključi i ostvari impresivan povratak poništila je izraelsku propagandu koja je isprala mozak vlastitom stanovništvu uvjeravajući ga da su porazili libanski otpor. Sve do septembra 2024. godine bilo je široko prihvaćeno da su Izraelci vojno zapeli, nakon što nisu uspjeli poraziti palestinski otpor u Gazi, a istovremeno nisu imali nikakve stvarne opcije protiv Libana.
Teroristički napadi pejdžerima i atentati na najviše rukovodstvo Hezbollaha na kraju su rezultirali nizom taktičkih pobjeda, što je otvorilo prostor za propagandnu pobjedu koja je izraelskom režimu omogućila da vlastitom narodu predstavi kako je ostvario stratešku pobjedu. Gotovo odmah nakon što je 27. novembra 2024. godine u Libanu proglašeno primirje, pala je vlada susjedne Sirije. Netanyahu nije gubio vrijeme da to proglasi svojom pobjedom.
Ta dva događaja uspjela su drastično promijeniti regionalni odnos snaga i stvoriti privid da je Iran ozbiljno oslabljen, da je njegova Osovina otpora teško pogođena i da bi mogla biti na ivici kolapsa. Kako se ispostavilo, to je bilo daleko od stvarnog stanja na terenu.
Washington i njegovi saveznici u Tel Avivu pokušali su gotovo sve što su mogli kako bi srušili iransku vladu, uključujući podsticanje oružane pobune unutar Irana, a zatim i pokretanje sveobuhvatnog napada. Ništa od toga nije uspjelo.
Izraelski plan očigledno je bio proširenje teritorijalne kontrole i ostvarenje takozvanog „Projekta Velikog Izraela“, ali sve to zavisi od sloma Osovine otpora predvođene Iranom.
Suočeni sa situacijom u kojoj poraz Irana i Hezbollaha izgleda malo vjerovatan, čini se da se Izraelci sada ponovo okreću Pojasu Gaze kao svojoj meti, s ciljem da na kraju etnički očiste tamošnje stanovništvo. Hamas i ostale palestinske frakcije otpora toga su svjesne. Suština je jednostavna: neće stajati po strani. To znači da će palestinski otpor na kraju izvesti veliku operaciju ako bude prepušten sam sebi.
Iran ima priliku ne samo da osigura opstanak fronta koji je u središtu glavnog regionalnog pitanja, već i da mu omogući pregovaračku polugu.
Ako bude prepušten sam sebi, jedina opcija koja će ostati palestinskom otporu jeste pokretanje još jedne velike ofanzive koja će cijelu regiju vratiti na početak.
Zbog toga Teheran razumije da, ako želi da bilo kakvo primirje zaista opstane, Gaza mora biti njegov sastavni dio. U suprotnom, to bi predstavljalo stratešku katastrofu.
Cionistički entitet to razumije. Zbog toga bi mogao odlučiti da ponovo krene protiv civilnog stanovništva u Gazi, kao način da u potpunosti uruši Memorandum o razumijevanju i uvede sukob u novu fazu, vjerujući da će mu to potom omogućiti da stekne prednost.
Извор: Almayadeen english