Trumpove „pobjede“ nema ni na vidiku
Trump je ušao u rat računajući da će ogromni vojni pritisak natjerati Iran da se povuče u roku od nekoliko sedmica.
Ali više od pet mjeseci kasnije…
Rat i dalje traje, Iran se nije slomio, a Washington traži izlaz putem pregovora.
Ovo je trebao biti kratak rat.
PROMJENA AMERIČKIH CILJEVA
U početku je fokus bio na slabljenju iranske vlasti i prisiljavanju Irana na povlačenje.
Međutim, kako se rat nastavljao, američki fokus sve se više preusmjeravao na ponovno otvaranje Hormuškog moreuza.
Moreuz, koji je prije rata bio otvoren, sada je postao važan adut u pregovorima.
TRUMP PRIJETI, A ZATIM SE POVLAČI
Prema The Guardianu, ovaj obrazac ponovio se najmanje sedam puta:
Prijetnja eskalacijom → nakon nje slijedi povlačenje → zatim dolazi priča o mogućnosti pregovora.
Nedavno je Trump otkazao napad za koji je rekao da bi bio najveći od Drugog svjetskog rata.
Prema The Atlanticu, ponovljene prijetnje nakon kojih slijedi povlačenje mogle bi potkopati vjerodostojnost američkog odvraćanja.
AMERIČKA VOJNA MOĆ SE ISCRPLJUJE
Samo tokom prvog mjeseca Washington je lansirao više od:
850 projektila Tomahawk
1.000 presretačkih projektila sistema Patriot i THAAD
1.300 taktičkih balističkih projektila
Rat više nije samo demonstracija vojne moći — počinje iscrpljivati američke zalihe naoružanja.
BROJKE SU JOŠ ZABRINJAVAJUĆE
Zalihe sistema protivzračne odbrane opadaju.
Prema analizi koju citira The Washington Post:
THAAD: sa 452 na 278
Patriot: sa 2.200 na 827
Problem je u tome što Sjedinjene Američke Države mogu lansirati hiljade projektila, ali ih nije moguće odmah nadomjestiti.
POČELA JE UTRKA S VREMENOM
Oružje se troši, dok proizvodnja traje godinama.
Američko Ministarstvo rata izvršilo je pritisak na kompanije iz odbrambene industrije da povećaju proizvodnju i ubrzaju isporuke.
Prema The Washington Postu, kompanijama je dato 21 dan da dostave planove za povećanje proizvodnje.
Ali čak bi i plan da se proizvodnja presretača Patriot PAC-3 utrostruči do 2030. godine zahtijevao godine da bude proveden.
PRITISAK VIŠE NIJE OGRANIČEN SAMO NA SJEDINJENE DRŽAVE
Rat uzima danak i među američkim saveznicima.
Prema The New York Timesu, Washington je bio prisiljen premjestiti projektile, sisteme protivzračne odbrane, brodove, avione i vojne jedinice iz Evrope i Azije u zapadnu Aziju.
U Ukrajini je predsjednik Volodimir Zelenski izjavio da su zapadne isporuke projektila za protivzračnu odbranu pale na otprilike trećinu prošlogodišnjeg nivoa.
RUSIJA I KINA ULAZE U KADAR
Moskva i Peking pažljivo prate situaciju, ali nisu samo pasivni posmatrači.
Za njih nije važan samo obim američkih napada, nego i dva ključna pitanja:
Koliko Washington može ispaliti?
I koliko toga može nadomjestiti?
Premještanje američkih vojnih kapaciteta iz Evrope i Azije u zapadnu Aziju otvorilo je pitanja o spremnosti Washingtona da odgovori na druge krize, posebno one koje bi uključivale Kinu ili Sjevernu Koreju.
DAKLE, GDJE JE POBJEDA?
Trump je pokrenuo rat nastojeći prisiliti Iran na pokornost.
Ali nekoliko mjeseci kasnije rat je Washingtonu nametnuo potpuno novi skup kalkulacija:
– njegovi saveznici
– Hormuški moreuz
– vojne zalihe
– vrijeme
– i pitanje kako izaći iz rata.
AMERIKA JE UŠLA U RAT ŽELEĆI PROMIJENITI ODNOS SNAGA…
Ali Iran ju je prisilio da se suoči sa sasvim drugačijom računicom:
– Napadi nisu okončali rat.
– Pritisak nije doveo do pada vlasti.
– Rat iscrpljivanja počeo je uzimati svoj danak.
– A Hormuški moreuz postao je pregovarački adut.
Izvor: AI Mayadeen