Pitanje da li bosanski muslimani stoje na pogrešnoj strani historije ne može se razumjeti kao jednostavna politička dilema, već prije svega kao pitanje odnosa između principa i interesa. Historija nije tek niz nepovezanih događaja, nego ogledalo vrijednosti na osnovu kojih su odluke donosene, pa se stoga pravo pitanje ne tiče samo onoga što se dogodilo, već i razloga i kriterija koji su oblikovali sudbinu jednog naroda.
Kroz različite historijske periode bosanski muslimani su se često nalazili na raskršću između principijelnosti i pragmatičnih interesa, između kratkoročne koristi i dugoročnih posljedica. Iskustvo pokazuje da je svaki put kada je interes prevagnuo nad principom ishod bio sličan: privremena dobit koja se dugoročno pretvarala u gubitak. Ovaj obrazac naročito dolazi do izražaja u kriznim vremenima, kada pritisak okolnosti navodi na odluke koje odstupaju od univerzalnih moralnih mjerila.
Jedan od upečatljivih primjera nalazi se u periodu Drugog svjetskog rata, kada je dio muslimanske elite u Bosni i Hercegovini, suočen s nasiljem i nesigurnošću, pokušao pronaći rješenje u saradnji s nacističkom Njemačkom. U memorandumu upućenom Adolfu Hitleru 1942. godine tražena je autonomija Bosne pod njemačkom zaštitom. Takav potez nije bio utemeljen na principima pravde, već na procjeni koristi, odnosno na nadi u sigurnost i političku zaštitu. Međutim, iako politički zahtjevi nisu ostvareni, vojni aspekt je iskorišten za formiranje Handžar divizije, čime je čitav pokušaj pretvoren u instrument tuđe politike, a ne u sredstvo zaštite vlastitih interesa bosanskih muslimana.
Slični obrasci mogu se prepoznati i u kasnijim periodima, bilo da je riječ o unutrašnjim reformama koje su pod pritiskom modernizacije potiskivale vlastite identitetske temelje, ili o savremenim političkim odlukama u kojima se određeni pokreti označavaju na osnovu geopolitičkih interesa, a ne dosljednih principa. U svim tim slučajevima zajednički imenitelj jeste odsustvo jasnog principijelnog okvira.
Kada se odluke donose bez takvog okvira, posljedice su višestruke: narušava se moralna konzistentnost, gubi se dugoročna strateška vizija, političko djelovanje postaje reaktivno umjesto promišljeno, a zajednica se postupno pretvara u instrument tuđih interesa. Ovo nije samo politički, nego i dublji spoznajni problem, jer podrazumijeva nerazumijevanje zakonitosti historije i društva, odnosno činjenice da neprincipijelne odluke gotovo uvijek proizvode dugoročne gubitke.
Historijsko iskustvo jasno potvrđuje ovaj obrazac: saradnja vođena interesom vodi ka gubitku autonomije, kompromis identiteta rezultira njegovim slabljenjem, a taktičke pobjede često završavaju strateškim porazima. Ono što se u datom trenutku čini kao racionalna i realistična odluka, s vremenske distance nerijetko se pokazuje kao ozbiljna historijska greška.
Najdublju ilustraciju ovog principa ne nalazimo nužno u savremenoj politici, već u događajima Kerbele. Omer ibn Sa’d bio je svjestan istine i nije želio sukob s Hazreti Husejnom, a.s., ali se suočio s izborom između principa i lične koristi. Izabrao je vlast i obećanu teritoriju, no na kraju nije dobio ni jedno ni drugo. Ovaj primjer sažima temeljni zakon historije: kada se princip žrtvuje zarad koristi, gubi se i princip i korist.
U tom svjetlu početno pitanje dobija dublji smisao. Nije presudno da li bosanski muslimani stoje na određenoj strani historije u geopolitičkom smislu, nego da li stoje na strani principa. Historija ne vrednuje strane prema političkim blokovima, već prema moralnim pozicijama koje su ih oblikovale. Odluke vođene principima, čak i kada rezultiraju privremenim porazom, dugoročno zadobijaju vrijednost pobjede, dok odluke vođene interesima, čak i kada donesu prividnu pobjedu, u konačnici završavaju kao poraz.
Zato ključna lekcija ostaje ista: princip mora biti iznad koristi, odluke moraju proizaći iz jasnog moralnog okvira, a razumijevanje historije mora nadilaziti trenutne okolnosti. U suprotnom, historija se ne samo ponavlja, nego i neumoljivo potvrđuje svoje zakonitosti, podsjećajući da svaki izbor „Reja“ umjesto istine vodi istom ishodu.
A. K.