Izraelski premijer ukinuo je mehanizme institucionalne provjere i ravnoteže u svoju korist, podstičući haos širom regije.
Već dugo na izraelskoj muzičkoj top-liste dominira pjesma “Always Love Me”, koja je ostvarila oko 44 miliona pregleda na YouTubeu – impresivan broj, s obzirom na izraelsku populaciju i relativno mali broj ljudi širom svijeta koji razumiju hebrejski.
Upravo kroz ovu pjesmu može se razumjeti Izrael 2025. godine: religiozna terminologija i simbolika, neviđeni optimizam praćen zahtjevom da sve “uvijek bude dobro”, nulta samokritičnost i, iznad svega, potpuno odvajanje od stvarnosti.
Ova je pjesma prošle godine izvođena svuda, dok je, istovremeno, Izrael izvodio genocid u Gazi, izgubio oko 450 vojnika, vidio desetine Izraelaca ubijenih u sigurnosnim incidentima, doživio porast vojnih samoubistava i slučajeva PTSP-a, te zabilježio skok nasilja u porodici, uz novonastalu političku i ekonomsku nesigurnost – unatoč sporazumu o primirju.
Dok Izraelci slave uz ovu pjesmu, 2025. također će se pamtiti i kao najuspješnija godina u karijeri premijera Benjamina Netanyahua.
Prije pet godina podignute su tri krivične optužnice protiv Netanyahua, a u mjesecima koji su uslijedili, izraelska opozicija je dobila većinu u Knessetu i uspjela formirati vladu, dok je Netanyahu privremeno postao vođa opozicije.
U novembru 2022. Netanyahu se vratio na vlast i brzo pokrenuo sudsku reformu da oslabi Vrhovni sud, izazivajući neviđene unutarnje nemire jer su stotine hiljada Izraelaca izlazile na ulice u sedmičnim protestima. U jednom je incidentu njegova supruga, Sara Netanyahu, bila opkoljena u frizerskom salonu u Tel Avivu.
Stvari su postale još gore kada je, godinu nakon Netanyahovog povratka na vlast, uslijedio Hamasov napad 7. oktobra 2023. – najveći udarac koji je Izrael pretrpio od 1948, dok je Netanyahu istovremeno suočen s optužbama i suđenjima.
Sada, na kraju 2025, njegova politička situacija gotovo da ne može biti bolja.
Slabljenje pravosudnog sistema
Prošlog je mjeseca predsjedniku Isaku Herzogu podnesen formalni zahtjev za predsjedničko pomilovanje. Iako su u prošlosti pomilovanja obično zahtijevala povlačenje iz političkog života, danas najmoćniji čovjek na svijetu, američki predsjednik Donald Trump, to lično zagovara. Da bi eliminirao bilo kakve sumnje, Netanyahu jasno stavlja do znanja da nema namjeru da se povuče iz političkog života.
Netanyahu je također ove godine uspio oslabiti izraelske pravosudne institucije i voditi upornu borbu protiv glavnog tužioca, podržan koalicijom izgrađenom na mesijanskoj desnici, koja je iskoristila situaciju da proširi vlastitu moć.
Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir proširio je svoj utjecaj na izraelsku policiju imenovanjima zasnovanim na lojalnosti i ideološkoj podobnosti. Ministar komunikacija Shlomo Karhi podržava medijske reforme koje favoriziraju desničarske medije i štete javnom emitiranju.
Dok ulazimo u 2026, Netanyahu – uz punu podršku izraelskog društva – nastavit će svoj ofanzivni put, kako vanjski tako i unutarnji.
Ministar finansija Bezalel Smotrich, koji obavlja dužnost i u Ministarstvu odbrane, iskoristio je svoju dvostruku ulogu da implementira strukturne promjene na okupiranim teritorijama, prenoseći ovlasti od vojnih na civilne tijela – de facto aneksiju.
Ministrica za socijalnu ravnopravnost May Golan neumorno je radila na smanjenju budžeta namijenjenog palestinskim građanima Izraela.
Najvažnije je da je Netanyahu uspio preoblikovati vodstvo izraelskih sigurnosnih agencija. Ranije ove godine, načelnik generalštaba Herzi Halevi podnio je ostavku usred neprestanog pritiska i optužbi Netanyahua i njegovih saveznika zbog neuspjeha 7. oktobra. Netanyahu je brzo na njegovo mjesto postavio Ejala Zamira, agresivnog generala, koji je ranije vodio ministarstvo odbrane.
Prošle godine također je izbila kriza između Netanyahove vlade i direktora Shin Beta Ronena Bara, što je na kraju prisililo ovog posljednjeg da podnese ostavku u junu. Netanyahu je zatim na njegovo mjesto imenovao Davida Zinija, jednog od najekstremnijih i otvoreno mesijanskih desničarskih figura, u Izraelu općeprepoznatog kao neko ko bi mogao iskoristiti Šin Bet kao politički alat usklađen s Netanyahuovom ideologijom.
A predloženi sljedeći šef Mosada također je Netanyahov izabrani kandidat, Roman Gofman, koji ne dolazi iz izraelskih obavještajnih institucija, već je radio kao Netanyahov vojni sekretar, a prije toga kao komandant brigade i divizije.
Predstojeći vojni izazovi
U ovakvoj situaciji, Netanyahu nastavlja upravljati političkim sistemom unatoč dubokim napetostima s haredskim strankama, s kojima je dugo održavao koaliciju zasnovanu na zajedničkim interesima. Haredske stranke još nisu prekinule saradnju s Netanyahuom, čak ni nakon spora u vezi s regrutacijom studenata ješiva, što je bio test za njihov savez.
Prošla godina pamtit će se kao ona u kojoj je Netanyahu uspio rasformirati izraelske mehanizme institucionalne provjere i ravnoteže u svoju korist. Dok Izraelci euforično plešu i uživaju, Netanyahu je potpuno svjestan narušenog međunarodnog statusa Izraela i vojnih izazova koji dolaze.
Ustvari, 2026. prijeti da bude godina rata, usred krhkog primirja s Libanom, produbljivanja izraelske okupacije u južnoj Siriji i zabrinutosti zbog rastuće međunarodne legitimnosti novog predsjednika Sirije, Ahmada al-Sharaa, kojeg podržavaju zemlje Zaljeva, Turska i SAD.
Fantazija o “velikom Izraelu” postaje regionalni košmar
Najvažnije je da postoji Gaza. Ove smo godine naučili da ne postoje granice izraelskog apsolutnog cinizma prema ljudskom životu i da nema nikakve obaveze prema sporazumima o primirju.
Da nije bilo strateške greške u septembru u Dohi, koja je natjerala arapske i muslimanske države da pritisnu SAD da uspostave primirje, Izrael bi vjerovatno nastavio svoju kampanju ubijanja i u novoj godini. Dvije godine nije bilo značajnog javnog negodovanja protiv vladine politike u Gazi.
Dok ulazimo u 2026, Netanyahu, koji ima punu podršku izraelskog društva, nastavit će svoj ofanzivni put, kako vanjski tako i unutarnji.
Slabljenjem državnih mehanizama i održavanjem straha među državnim službenicima koji bi se usudili ukazati na neuspjehe ili djelovati neovisno, Izrael se suočava s arapskim i muslimanskim svijetom, koji je, vođen uskim interesima, još uvijek spor u zauzimanju jasnog stava protiv izraelskog širenja u Gazi, na Zapadnoj obali, južnom Libanu i južnoj Siriji. S Netanyahuovog gledišta, nema razloga za zaustavljanje.
A s usporavanjem masovnih ubistava u Gazi, kako se ovo pitanje povlači iz žiže međunarodnih medija, vjerovatno će se trenutna realnost nastaviti u 2026.
Činjenica da Izraelci pjevaju o tome koliko je njihova situacija dobra i koliko “zaslužuju bolje”, ilustrira upravo koliko je izraelsko društvo u raskoraku s vlastitom stvarnošću, čiji megalomanski vođa i mesijanski desničarski pokret nastavljaju gurati cijelu regiju iz ravnoteže.
U međuvremenu, izraelsko društvo ostaje fokusirano samo na sebe, lišeno empatije ili brige za bilo koga drugog.
Abed Abou Shhadeh