Prva poruka Sejjeda Modžtebe Huseinija Hameneija vođe Islamske revolucije

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

“Koji god ajet Mi dokinemo ili učinimo da bude zaboravljen,

Mi donesemo bolji od njega ili njemu sličan.” El-Bekare, 106.

Mir s tobom, o onaj koji poziva Allahu i koji si odgojen Njegovim ajetima. Mir s tobom, o kapijo Allahova i čuvaru Njegove vjere. Mir s tobom, o namjesniče Allahov i pomagaču Njegove istine. Mir s tobom, o dokaz Allahov i putokaz Njegove volje. Mir s tobom, o očekivani predvodniče. Mir s tobom u svim oblicima mira.Mir s tobom, o moj gospodaru, vlasniče vremena.

Na početku svog govora moram svome gospodaru — neka Allah ubrza njegov dolazak — izraziti saučešće povodom bolne šehadetske smrti velikog vođe Islamske revolucije, dragog i mudrog Hameneija.

Od njega molim dovu za svakog pojedinca velikog iranskog naroda, pa čak i za sve muslimane svijeta, za sve sluge islama i revolucije, za one koji su se žrtvovali i za porodice šehida islamskog pokreta, posebno iz nedavnog rata, kao i za mene, ovog poniznog slugu.

Drugi dio mog govora upućen je velikom narodu Irana. Najprije moram ukratko objasniti svoj stav u vezi s odlukom poštovanog Vijeća stručnjaka (Skupštine eksperata). Ja, vaš sluga, Sejjed Modžteba Huseini Hamenei, u isto vrijeme kao i vi, i putem televizije Islamske Republike Irana, saznao sam za rezultat glasanja poštovanog Vijeća stručnjaka. Za mene je veoma teško sjesti na mjesto na kojem su sjedila dvojica velikih vođa: veliki Homeini i šehid Hamenei. Jer ova stolica nosi uspomenu na osobu koja je nakon više od šezdeset godina borbe na Allahovom putu, odricanja od mnogih užitaka i udobnosti, postala blistavi dragulj i izuzetna ličnost – ne samo u ovom vremenu, nego u čitavoj historiji vladara ove zemlje. I njegov život i način njegove smrti bili su prožeti veličanstvom i dostojanstvom koje proizlazi iz oslanjanja na Istinu.

Imao sam tu čast da nakon njegovog šehadeta vidim njegovo tijelo.
Ono što sam vidio bila je planina čvrstine, a čuo sam da je i njegova zdrava ruka bila stisnuta u pesnicu. O različitim dimenzijama njegove ličnosti oni koji su upućeni trebali bi govoriti dugo vremena. U ovoj prilici zadovoljit ću se ovim kratkim spominjanjem, a detalje ostavljam za druge prikladne prilike. Zbog toga je preuzimanje mjesta vođstva nakon takve osobe izuzetno teško, a premošćavanje te udaljenosti moguće je jedino uz pomoć Uzvišenog Boga i uz podršku vas, naroda.

U nastavku moram naglasiti jednu važnu tačku koja je direktno povezana s osnovom mog govora. Jedna od umjetnosti šehidskog vođe i njegovog velikog prethodnika bila je u tome što su narod uključivali u sva područja djelovanja, stalno mu davali uvid i svijest te se u praksi oslanjali na njegovu snagu. Na taj način su stvarno ostvarili značenje republike i republikanizma i iskreno su u to vjerovali. Jasan dokaz toga vidjeli smo ovih nekoliko dana dok je zemlja bila bez vođe i bez vrhovnog komandanta. Pronicljivost i mudrost velikog iranskog naroda u nedavnom događaju, njegova postojanost, hrabrost i prisustvo, natjerali su prijatelje na divljenje, a neprijatelje na zaprepaštenje. Vi, narod, bili ste ti koji ste vodili zemlju i garantovali njen autoritet. Ajet koji sam naveo na početku ovog teksta znači da nijedan Božiji znak ne prestaje niti bude zaboravljen, a da Uzvišeni Bog ne donese nešto slično ili bolje umjesto njega.

Razlog zašto sam naveo ovaj plemeniti ajet nije da bih sebe smatrao ravnim šehidskom vođi, a kamoli da bih se smatrao boljim od njega. Naprotiv, cilj spominjanja ovog ajeta jeste da se skrene pažnja na vašu veliku i važnu ulogu, o dragi narode. Ako nam je ta velika blagodat oduzeta, umjesto nje ponovo nam je darovana Ammarovska prisutnost iranskog naroda u ovom sistemu. Znajte da ako se vaša snaga ne pojavi na sceni, ni vođstvo niti bilo koja od institucija — čija je prava svrha služenje narodu — neće imati potrebnu djelotvornost. Da bi se ovo značenje ostvarilo: Prvo, treba gledati na sjećanje na Uzvišenog Boga, oslanjanje na Njega i traženje posredovanja čistih svjetala bezgrješnih (ehli-bejta), neka je na njih mir, kao na najveći eliksir i rijetku supstancu koja garantuje svaku vrstu otvaranja i sigurnu pobjedu nad neprijateljem. To je ogromna prednost koju vi posjedujete, a vaši neprijatelji nemaju.

Drugo, jedinstvo među svim slojevima i grupama naroda — koje se obično posebno pokazuje u teškim vremenima — ne smije biti narušeno. To će se postići zanemarivanjem tačaka neslaganja.

Treće, mora se očuvati snažno prisustvo na sceni — bilo onako kako ste ga pokazali tokom ovih ratnih dana i noći, bilo kroz različite oblike djelovanja u društvenim, političkim, odgojnim, kulturnim pa čak i sigurnosnim područjima. Najvažnije je da se ispravna uloga razumije bez narušavanja društvenog jedinstva i da se, koliko god je moguće, provede u djelo. Jedna od dužnosti vođstva i nekih drugih odgovornih osoba jeste da na neke od tih uloga podsjećaju pojedince i društvene slojeve. Zbog toga podsjećam na važnost učešća u manifestaciji Dana Kudsa 1447, u kojoj element slamanja neprijatelja mora biti u središtu pažnje svih.

Četvrto, nemojte zapostavljati međusobnu pomoć i podršku.
Hvala Bogu, trajna osobina većine Iranaca oduvijek je bila upravo takva, i očekuje se da se u ovim posebnim danima — kada prirodno nekim članovima naroda biva teže nego drugima — ova osobina pokaže još izraženije. U ovoj prilici također tražim od službenih i javnih službi da u tom pravcu ne uskraćuju nikakvu pomoć i podršku tim dragim članovima naroda, kao ni narodnim humanitarnim strukturama.

Ako se ove stvari budu poštovale, put vas, dragog naroda, prema danima veličine i slave bit će otvoren. Najbliži primjer toga može, uz Božiju dozvolu, biti pobjeda nad neprijateljem u sadašnjem ratu.

Treći dio mog govora jeste iskrena zahvalnost našim hrabrim borcima koji su, u okolnostima kada su naš narod i naša draga domovina nepravedno napadnuti od strane vođa fronta oholosti i imperijalizma, svojim snažnim udarcima zaustavili neprijatelja i oslobodili ga zablude da može zavladati našom domovinom ili je čak podijeliti.

Draga braćo borci! Želja širokih narodnih masa jeste nastavak djelotvorne i za neprijatelja bolne odbrane. Također, bez sumnje se mora nastaviti koristiti poluga zatvaranja Hormuškog moreuza.U vezi s otvaranjem drugih frontova — na kojima neprijatelj ima vrlo malo iskustva i gdje je veoma ranjiv — izvršene su određene studije, te će njihovo aktiviranje, u slučaju nastavka ratnog stanja i u skladu s procjenom interesa, biti sprovedeno.

Također upućujem iskrenu zahvalnost borcima fronta otpora. Mi zemlje fronta otpora smatramo svojim najboljim prijateljima, a sam princip otpora i front otpora smatramo nerazdvojivim dijelom vrijednosti Islamske revolucije. Bez sumnje, međusobna saradnja elemenata ovog fronta skraćuje put oslobađanja od sionističke smutnje. Kao što smo vidjeli, hrabri i vjerni Jemen nije prestao braniti potlačeni narod Gaze, a požrtvovani Hezbollah, uprkos svim preprekama, pritekao je u pomoć Islamskoj Republici.
I irački pokret otpora hrabro je krenuo istim putem.

U četvrtom dijelu obraćam se onima koji su u ovih nekoliko dana na neki način pretrpjeli štetu: bilo da su izgubili voljenu osobu i doživjeli bol šehadeta svojih najbližih, bilo da su ranjeni, ili onima čije su kuće, domovi ili mjesta rada oštećeni. Prije svega izražavam duboko saučešće porodicama uzvišenih šehida. To činim na osnovu zajedničkog iskustva koje imam s tim plemenitim ljudima. Osim mog oca — čiji je gubitak postao opća bol — i sam sam u karavanu šehida ispratio: svoju voljenu i odanu suprugu, u koju sam polagao velike nade, svoju požrtvovanu sestru, koja je svoj život posvetila služenju roditeljima i na kraju dobila svoju nagradu, njeno malo dijete, kao i muža moje druge sestre, koji je bio učen i čestit čovjek. Ali ono što omogućava strpljenje pred nedaćama, pa ih čak čini i lakšim, jeste pažnja prema sigurnom i konačnom Božijem obećanju o velikoj nagradi za strpljive. Zato treba biti strpljiv i imati nadu i povjerenje u milost i pomoć Uzvišenog Boga.

Drugo, uvjeravam sve da nećemo odustati od osvete za krv vaših šehida. Osveta o kojoj govorimo ne odnosi se samo na šehadet velikog vođe revolucije, nego svaki član naroda koji bude ubijen od strane neprijatelja predstavlja zaseban slučaj u dosjeu osvete. Dio te osvete do sada je već vidljivo ostvaren, ali dok se ne postigne njen potpuni obim, ovaj dosje ostat će otvoren iznad svih drugih dosjea. Posebno ćemo biti osjetljivi na krv naše djece. Zbog toga zločin koji je neprijatelj namjerno počinio protiv škole Šadžare Tajjibe u Minabu i sličnih mjesta ima poseban značaj u ovom procesu.

Treće, ranjenici iz ovih napada moraju dobiti odgovarajuće medicinske usluge potpuno besplatno, te imati pravo i na određene druge pogodnosti.

Četvrto, koliko to trenutne okolnosti dopuštaju, moraju se preduzeti potrebne mjere za nadoknadu materijalne štete nastale na kućama i ličnoj imovini. Ove dvije posljednje tačke predstavljaju obavezu za nadležne zvaničnike: oni su dužni da ih provedu i da o tome podnesu izvještaj meni.

Još jednu stvar moram naglasiti: Mi ćemo od neprijatelja svakako zahtijevati ratnu odštetu. Ako to odbije, uzet ćemo od njegove imovine onoliko koliko procijenimo. Ako ni to ne bude moguće, uništit ćemo njegovu imovinu u istoj mjeri.

Peti dio mog govora upućen je liderima i utjecajnim krugovima u nekim zemljama regiona. Mi imamo kopnene ili pomorske granice sa petnaest susjednih država i oduvijek smo željeli i želimo tople i konstruktivne odnose sa svima njima. Međutim, neprijatelj je godinama postepeno uspostavljao različite baze — vojne i finansijske — u nekim od tih zemalja kako bi osigurao svoju dominaciju nad regionom.

U nedavnom napadu neke od tih vojnih baza su korištene, pa smo — kao što smo ranije jasno upozorili i bez da smo napadali same te zemlje — napali isključivo te baze. Od sada ćemo, ukoliko bude potrebno, nastaviti s tim djelovanjem; iako i dalje vjerujemo u potrebu prijateljskih odnosa između nas i naših susjeda. Te države moraju razjasniti svoj stav prema onima koji vrše agresiju na našu dragu domovinu i prema ubicama naših građana. Preporučujem im da što prije zatvore te baze, jer su do sada sigurno shvatili da su američke tvrdnje o uspostavljanju sigurnosti i mira bile ništa drugo nego laž.

To će im omogućiti da ostvare bližu povezanost sa vlastitim narodima, koji su uglavnom nezadovoljni saradnjom sa frontom nevjerstva i njegovim ponižavajućim ponašanjem, te će time povećati i svoje bogatstvo i svoju snagu. Ponovo naglašavam: sistem Islamske Republike, bez namjere da uspostavi dominaciju ili kolonijalizam u regionu, potpuno je spreman na jedinstvo i na tople i iskrene međusobne odnose sa svim susjedima.

U šestom dijelu svog govora obraćam se našem šehidskom vođi. O vođo! Svojim odlaskom ostavili ste tešku ranu u srcima svih. Vi ste oduvijek čeznuli za ovakvim završetkom, sve dok vam Uzvišeni Bog nije podario tu milost u jutarnjim satima desetog dana mubarek mjeseca Ramazana, dok ste učili Časni Kur’an. Mnoge nepravde ste podnosili dostojanstveno i sa strpljenjem, bez da ste pokazali i najmanji znak slabosti. Mnogi nisu prepoznali vašu pravu vrijednost, i možda će proći mnogo vremena dok se različite zavjese i prepreke ne uklone i dok se neke dimenzije toga ne otkriju.

Nadamo se da ćete, zahvaljujući položaju bliskosti koji vam je dat u društvu čistih svjetala, istinoljubivih, šehida i Božijih prijatelja, i dalje misliti na napredak ovog naroda i svih naroda fronta otpora, te da ćete za njih posredovati — kao što ste to činili i tokom svog dunjalučkog života. Mi vam obećavamo da ćemo svim svojim bićem raditi na uzdizanju ove zastave — zastave koja je glavna zastava fronta Istine — i na ostvarenju vaših svetih ciljeva.

U sedmom dijelu zahvaljujem svim plemenitim ljudima koji su mi pružili svoju podršku, među kojima su veliki vjerski autoriteti (maradžiʿ), kao i razne kulturne, političke i društvene ličnosti, te svim članovima naroda koji su prisustvovali veličanstvenim skupovima kako bi obnovili svoju prisegu vjernosti sistemu. Također zahvaljujem odgovornima u tri grane vlasti i privremenom Vijeću vođstva na njihovim dobrim odlukama i djelovanju.

Nadam se da će posebne Božije milosti u ovim blagoslovljenim satima i danima obuhvatiti cijeli narod Irana, pa čak i sve muslimane i potlačene u svijetu.

Na kraju molim našeg gospodara — neka Allah ubrza njegov dolazak — da u preostalim noćima i danima Lejletul-kadra i mubarek mjeseca Ramazana od Uzvišenog Boga zatraži za naš narod odlučujuću pobjedu nad neprijateljem, kao i čast, blagostanje i zdravlje; a za njihove umrle visoke stepene i dobro stanje na Ahiretu.

I neka je na vas mir, Allahova milost i Njegovi blagoslovi.

Sejjed Modžteba Hosejni Hamenei

12. mart 2026. godine, što odgovara 22. Ramazanu 1447. godine.