Za one koji ne pristaju na zaborav.Pretraga

Zračna linija Tel Aviv – Sarajevo: u čemu je problem?

Enver Rizvo8 min čitanja
Zračna linija Tel Aviv – Sarajevo: u čemu je problem?

„Pozivam za svjedoka mastionicu i pero“ da smo svi mi ovdje već duže vrijeme na gubitku. Da smo svi mi ovdje napravili jedan veliki propust. Počinjem od sebe. Prvi ja pa svi ostali. Svi smo mi već dugo šutili. Niko od nas nije digao slovo, a kamo li riječ i glas u širem javnom prostoru protiv jednog ozbiljnog propusta svima nama pred očima.

O kakvom je propustu riječ? Riječ je o avionima koji su mjesecima prelijetali bosanskohercegovačko nebo, na relaciji Tel Aviv–Sarajevo. I tu negdje počinje ova priča. Dok se iznad naših glava odvijao redovan zračni saobraćaj, ispod njega se već dvije godine odvija Gaza, jedna od najvećih ljudskih tragedija našeg vremena. Avioni dolaze i odlaze, linije se održavaju, a mi smo, čini se, pronašli način da se na sve njih naviknemo. Pa nije, dakle, problem samo u avionima.

Problem je u svima nama koji, ni kao pojedinci ni kao grupe, nismo napravili ništa protiv toga. Pored tolikih svjesnih pojedinaca, intelektualaca, aktivista, novinara, formalnih i neformalnih grupa, te raznih organizacija (pogotovo onih sa propalestinskim predznakom), ovdje je ostala samo šutnja. Je li došlo vrijeme da se ova paradigma mijenja? Ili kada će bar doći? Koliko će još vremena biti izgubljeno i cionističkih projekata ostvareno u ovoj zemlji prije nego se ovdje digne ozbiljan glas protiv svega toga?

Sezonska linija Tel Aviv – Sarajevo

Sredinom februara 2026. godine objavljena je vijest da cionistička aviokompanija Israir planira uspostaviti sezonsku avioliniju između Tel Aviva i Sarajeva tokom ljetne sezone. Prema najavljenom rasporedu, prvi letovi trebali su početi 23. maja, a saobraćanje je bilo planirano jednom sedmično, subotom, u oba smjera. Letove je trebao obavljati avion Airbus A320, uz operativnu podršku kompanije Hello Jets, koja je osiguravala letjelicu. Prema objavljenom redu letenja, polazak iz Tel Aviva bio je predviđen u 9:10 sati, s dolaskom u Sarajevo u 11:25, dok je povratni let iz Sarajeva bio planiran za 12:25, s dolaskom u Tel Aviv u 16:35 sati.

Riječ je o drugoj cionističkoj aviokompaniji koja se odlučila da održava sezonske veze sa Sarajevom, budući da je na ovoj relaciji letove ranije obavljala i kompanija Arkia. Drugim riječima, nije se radilo o izolovanom turističkom aranžmanu, nego o nastavku i proširenju zračne povezanosti Sarajeva s Tel Avivom. Ova linija uspostavljena je 15. juna 2024. godine, kada je cionistička aviokompanija Arkia Israeli Airlines pokrenula čarter-letove između dva grada. Letovi su bili planirani jednom sedmično, subotom, sve do 5. oktobra iste godine. Prvobitno je bio predviđen avion Embraer 195 sa 122 sjedišta, a zbog interesovanja turističkih grupa kapacitet je tokom sezone povećavan, pa su na pojedinim letovima korišteni i avioni Airbus A321 sa 220 sjedišta.

Arkia je tako postala prvi cionistički avioprijevoznik koji je uspostavio ovu sezonsku direktnu vezu sa Sarajevom. Linija je prvenstveno bila namijenjena turistima iz cionističke tvorevine “Izrael”, koji su posjećivali Bosnu i Hercegovinu. U februaru 2026. objavljeno je da će Arkia nastaviti održavati ovu rutu, uz povećanje učestalosti na do tri leta sedmično tokom ljetne sezone.

Israir je prvobitno najavio početak letova 23. maja 2026, jednom sedmično. Međutim, kasnije je raspored izmijenjen: prema podacima specijaliziranog portala AeroRoutes, redovno sezonsko saobraćanje bilo je predviđeno od 27. juna do 3. oktobra, također jednom sedmično. Letove je obavljao Airbus A320 kompanije Hello Jets. Podaci o realiziranim letovima pokazuju da je Israir saobraćao tokom augusta, septembra i početkom oktobra. Posljednji evidentirani let na ovoj liniji bio je 10. oktobra 2026.

Arkia je tokom iste ljetne sezone nastavila održavati svoju sezonsku vezu sa Sarajevom. Dostupna historija letova pokazuje da je saobraćaj bio aktivan tokom jula, augusta i septembra, a pojedini letovi evidentirani su i 3. oktobra 2026. godine. Posebno je zanimljivo da podaci o letovima pokazuju više različitih oznaka letova Arkije (IZ361, IZ365 i IZ1363), što ukazuje na više operacija na ovoj relaciji tokom sezone, a ne samo na jedan sedmični let.

Kako je, dakle, ovo sve, prošlo bez ozbiljnijih reakcija u našem društvu? Gdje je ono što se danas podrazumijeva kao civilno društvo? Gdje su bile sve ovo vrijeme aktivističke organizacije koje se deklarišu kao propalestinske? Zašto se o cijelom ovom jasnom cionističkom projektu šuti?

Sarajevski Bermudski trokut: gdje nestaje sva naša solidarnost sa Palestinom?

Dok su tokom ljeta 2025. i 2026. godine u grčke luke pristajali cionistički kruzeri, tamošnji sindikati, lučki radnici, aktivističke grupe i građani više puta su organizovali proteste protiv njihovog dolaska. Posebno se izdvojio kruzer Crown Iris, cionističke kompanije Mano Maritime, koji može primiti oko 2.000 putnika. Protestovalo se u Pireju, na Syrosu, Rodosu, Kritu i drugim turističkim destinacijama. Demonstranti su nosili palestinske zastave, zahtijevali prekid saradnje s “Izraelom” i poručivali da ne žele normalizaciju turističkih i ekonomskih odnosa dok traje razaranje Gaze. U pojedinim slučajevima policija je blokirala prilaze lukama, a vlasti su čak zabranjivale ili ograničavale proteste. Posebno je zanimljivo da su proteste organizovali i sindikati lučkih i pomorskih radnika. Time je pitanje solidarnosti s Palestinom izašlo iz okvira uličnih demonstracija i postalo pitanje konkretnog odnosa prema turističkom i privrednom prometu s cionističkom tvorevinom “Izrael”. Sada se postavlja pitanje o tome gdje je nešto slično bilo kod nas. Gdje su naši radnici sa aerodroma? Gdje je solidarnost grada koji se devedesetih godina prošlog stoljeća nalazio pod opsadom 1425 dana? Grada koji je po sveukupnom obimu proživljavao sudbinu sličnu sudbni Gaze.

Osim online peticije za ukidanje zračne linije Tel Aviv – Sarajevo koju je u julu 2024. godine pokrenula Aiša Omerčić, u Bosni i Hercegovini nije više bilo nikakve inicijative vezane za ovaj fenomen. Medijska kuća TRT je u video prilogu problematizirala uspostavljanje prve avio linije između Bosne i Hercegovine i “Izraela” s posebnim osvrtom na saučešće avio kompanije Arkia u transportu cionističkih vojnika iz inostranstva početkom genocida u Gazi. Uprkos tome, šireg protivljenja uspostavi ove zračne linije nije bilo. Nije bilo demonstranata sa zastavama Palestine i kefijama na našem aerodromu, nije bilo pištaljki, nije bilo jasne osude okupacije koja nam se dešava pred očima. Niko se nije našao niti da upita ili pozove naše državne institucije i organe za moralnu odgovornost u ovom slučaju.

Ovdje se, međutim, otvara i pitanje odgovornosti brojnih propalestinskih organizacija, građanskih inicijativa i pojedinaca koji su tokom protekle dvije godine aktivno učestvovali u mobilizaciji javnosti i artikulaciji solidarnosti s palestinskim narodom. Zašto izostaje ozbiljnija reakcija na uspostavljanje i održavanje direktnih avionskih veza sa Tel Avivom? Gdje su javna saopćenja, inicijative, protesti i zahtjevi za institucionalnim preispitivanjem takve saradnje? Čini se da je potrebno postaviti i neugodnije pitanje: da li je solidarnost koju smo toliko često isticali uspjela prerasti okvire simboličkog izražavanja i postati dosljedan oblik javnog i političkog djelovanja? Kako to da su se na različitim skupovima i događajima zatvorenog tipa (npr. IT konferencije) mogli desiti spontani akti solidarnosti sa Palestinom, a niko ali niko nije mogao da uradi nešto na našim aerodromima? Bar su sve organizacije koje se artikulišu i deklarišu kao propalestinske, trebale nešto uraditi ili ustupiti prostor onima koji su možda htjeli.

Jer zašto o ovome svemu govoriti? Zato što direktna avionska linija Tel Aviv–Sarajevo nije samo pitanje turističkog prometa i dodatnih posjetilaca koji će nekoliko dana provesti u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Ona otvara prostor za intenzivnije turističke, poslovne i investicijske veze s cionističkom tvorevinom “Izrael”, uključujući potencijalni dolazak privatnih investitora zainteresovanih za nekretnine i zemljište. Naravno, ne znači da svaki izraelski turista dolazi s namjerom investiranja, niti postoje dokazi da je uspostavljanje ove linije dio nekakvog organizovanog projekta kupovine bosanskohercegovačke imovine. Ipak, iskustva Kipra i Grčke pokazuju zašto takve procese treba posmatrati i izvan okvira turizma. Upravo se u tom kontekstu vrijedi osvrnuti na publikaciju Israeli Real Estate Colonisation of the Mediterranean, koja istražuje širenje cionističkog kapitala na mediteranskom tržištu nekretnina, kupovinu zemljišta, stambene projekte i njihove dugoročne društvene i ekonomske posljedice. Primjeri s Kipra, gdje su cionističke investicije u nekretnine izazvale ozbiljne javne rasprave o koncentraciji vlasništva i utjecaju stranog kapitala, pokazuju da pitanje koje danas postavljamo u Sarajevu nije sasvim bez šireg konteksta. Dakle, koliko će još zračnnih linija na relaciji Tel Aviv – Sarajevo biti potrebno da se ovdje nešto ozbiljno pokrene glede tog problema?

Mediteransko iskustvo

Iskustva pojedinih mediteranskih zemalja pokazuju da izraelsko ekonomsko prisustvo ne završava na turizmu. Posebno je indikativan slučaj Kipra, gdje su izraelski privatni investitori posljednjih godina intenzivirali kupovinu nekretnina, zemljišta i razvoj stambenih i turističkih projekata. To je otvorilo političke rasprave o koncentraciji vlasništva, utjecaju stranog kapitala na lokalno tržište nekretnina i mogućem formiranju zatvorenih stambenih zajednica. U sjevernom Kipru dodatnu kontroverzu izazivale su investicije povezane s izgradnjom na zemljištu koje pripada raseljenim grčkim Kipranima. Slični investicijski interesi vidljivi su i u Grčkoj, gdje izraelski kapital ulazi u nekretninski, hotelski i turistički sektor. Upravo se ovim procesima bavi publikacija Israeli Real Estate Colonisation of the Mediterranean organizacije Sawtuna iz decembra 2025. godine, koju ovdje predlažemo za proučavanje. U takvom kontekstu ne treba zanemariti ni ulogu zračnog saobraćaja: direktne avionske linije olakšavaju turističke posjete, poslovne kontakte, obilazak nekretnina i kretanje potencijalnih investitora. One same po sebi ne dokazuju postojanje organizovanog investicijskog ili kolonizacijskog projekta, ali predstavljaju važnu infrastrukturu za razvoj takvih ekonomskih veza. Zato pitanje povezivanja Sarajeva i Tel Aviva zaslužuje pažnju koja nadilazi uobičajene turističke statistike.

Na kraju

Sarajevo je 1.425 dana provelo pod opsadom. Zato bi upravo ovaj grad morao razumjeti šta znače solidarnost, otpor i međunarodna odgovornost. Ne možemo se neprestano pozivati na vlastito historijsko iskustvo, a istovremeno ostati nijemi pred stradanjem drugih. Još manje možemo govoriti o solidarnosti s Palestinom, a zanemarivati konkretne ekonomske, turističke i institucionalne veze koje zaslužuju javnu raspravu. Ovaj tekst zato nije samo kritika dosadašnjeg izostanka reakcije nego i poziv na djelovanje. Potrebno je otvoriti javnu raspravu, zatražiti odgovore od nadležnih institucija i uprave Međunarodnog aerodroma Sarajevo, preispitati opravdanost održavanja ovakvih veza te od organizacija koje se deklarišu kao propalestinske zahtijevati veću dosljednost i konkretniji angažman. Potrebno je, napokon, izaći iz okvira simboličke solidarnosti i pokazati da ona podrazumijeva i odgovornost za vlastito društvo i odluke koje se u njemu donose. Jer ako smo već toliko puta poručili da Gaza nije sama, onda je krajnje vrijeme da se zapitamo šta smo, zapravo, učinili da ta poruka ne ostane samo prazna parola. Ne budemo li to krenuli raditi sada, pitanje je šta se zbog novih zračnih linija i nama ovdje sprema. Na svim poljima.

Podijeli

Pročitajte i

Ajatollah Alireza Arafi u iranskoj hijerarhiji vlasti

Ajatollah Alireza Arafi nesumnjivo je jedan od najviših političko-vjerskih zvaničnika Islamske Republike Iran koji su ikada posjetili Bosnu i Hercegovinu. Između historijske posjete sejjida Alija Hameneija 1989. i Arafijeve posjete 2026. godine, Bosnu i Hercegovinu posjetilo je nekoliko visokih iranskih zvaničnika.

2 min