Trump u Ankari poručio da je primirje s Iranom “gotovo”: Hormuz postaje središte nove eskalacije
Američki predsjednik Donald Trump iskoristio je NATO samit u Ankari za niz oštrih poruka saveznicima, Turskoj i Iranu, ali je najveću pažnju izazvala njegova izjava da je privremeni dogovor o prekidu neprijateljstava s Teheranom za njega “gotov”.
Trump je, govoreći na marginama samita, poručio da više ne vidi prostor za nastavak dosadašnjeg aranžmana s Iranom. Iransko rukovodstvo nazvao je “ološem” i “bolesnim ljudima”, tvrdeći da je Teheran prekršio dogovor napadima na komercijalne brodove u Hormuškom moreuzu.
Prema američkoj verziji događaja, Iran je napadima na tankere ugrozio slobodu plovidbe kroz jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu. Nakon toga, američka vojska izvela je novu seriju udara na više od 80 ciljeva u Iranu, predstavljajući ih kao odgovor na iransku “provokaciju” i kršenje primirja.
Iran, s druge strane, odbacuje američki narativ i tvrdi da su upravo američki udari dokaz da Washington nikada nije iskreno prihvatio proces deeskalacije. U Teheranu se američko pozivanje na “slobodnu plovidbu” tumači kao pokušaj da SAD zadrži kontrolu nad Hormuzom, dok se Iran suočava s bombardiranjem, sankcijama i političkim pritiskom.
Trumpova izjava zato označava ulazak u opasniji period sukoba. Primirje se sve više pokazuje kao kratki operativni predah, a ne kao stvarni politički dogovor. Washington sada gradi argument da su novi udari bili nužna reakcija, dok Teheran tvrdi da se protiv Irana vodi kampanja prisile i poniženja.
Posebnu težinu svemu daje činjenica da se Iran nalazi u danima žalovanja i pogrebnih ceremonija za ubijenog ajatollaha Alija Hameneija. U takvom trenutku svaki američko-izraelski pritisak u Teheranu dobija dodatnu simboličku težinu, jer se od države očekuje da pokaže kontinuitet, unutrašnje jedinstvo i sposobnost odgovora.
Hormuški moreuz sada se nameće kao ključna tačka sukoba. Za Iran, to je jedan od rijetkih instrumenata pritiska koji može pogoditi globalni energetski sistem. Za Sjedinjene Američke Države, gubitak kontrole nad sigurnosnim režimom u Hormuzu značio bi opasan presedan a to je priznanje da regionalna sila može ograničiti američku sposobnost upravljanja jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta.
Zbog toga nastavak sukoba izgleda vjerovatniji od stvarne stabilizacije. Pregovori mogu formalno preživjeti, posrednici poput Omana ili Katara mogu nastaviti prenositi poruke, ali vojna dinamika sada ima vlastiti ritam. Svaki napad proizvodi potrebu za odgovorom, a svaki odgovor otvara prostor za novu eskalaciju.
Trump je istovremeno pokušao pokazati odlučnost i prema NATO saveznicima. Kritikovao je evropske članice zbog nedovoljnog doprinosa zajedničkoj odbrani, posebno izdvajajući Španiju, dok je s druge strane naglasio bliske odnose s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoğanom. Najavio je i ukidanje američkih sankcija Turskoj te mogućnost obnove prodaje borbenih aviona F-35 Ankari.
Ipak, kriza s Iranom zasjenila je ostale teme samita. Rast cijena nafte, strah od širenja sukoba i nova nestabilnost u Perzijskom zaljevu pokazuju da Trumpova izjava o kraju primirja ima posljedice daleko izvan američko-iranskog odnosa. Evropske zemlje, okupljene oko NATO-ovog rituala jedinstva, ponovo se suočavaju s krizom koju nisu pokrenule, ali bi je mogle ekonomski platiti kroz skuplju energiju, pritisak na tržišta i nove sigurnosne rizike.
Izrael u toj jednačini ima vlastitu računicu. Za izraelsko vodstvo, rat s Iranom predstavlja priliku da se američka vojna moć još čvršće veže za izraelske strateške ciljeve. Svaki dogovor koji bi uključivao popuštanje sankcija, priznanje iranske regionalne uloge ili kompromis oko Hormuza u Tel Avivu bi bio doživljen kao strateški poraz.
Trump sada pokušava kontrolirati ritam rata, ali je sam sebi suzio prostor. Ako popusti, protivnici će to predstaviti kao slabost. Ako eskalira, rizikuje rat koji bi mogao podići cijene nafte, ugroziti američke baze u Zaljevu i dovesti ga u sukob s vlastitim obećanjima o okončanju “beskonačnih ratova”.
Zato njegova rečenica da je primirje s Iranom “gotovo” zvuči manje kao iznenadni preokret, a više kao potvrda onoga što se već vidjelo na terenu. Primirje je poslužilo za preslagivanje snaga, testiranje granica i pripremu narativa za novu rundu sukoba. Sada se čini da se rat vraća u otvoreniju fazu, s Hormuzom kao glavnim bojištem i s opasnošću da svaka naredna eksplozija dodatno smanji prostor za diplomatiju.
A.M.
Reference:
https://news.az/news/live-ankara-summit-enters-final-day-with-nato-s-future-at-stake
https://www.ft.com/content/f2eba81b-f72e-4866-87c1-944a580ef680
https://www.reuters.com/world/europe/trump-says-interim-accord-with-iran-end-war-is-over-2026-07-08