Ključni je izazov pronaći način da se svijet uspava u lažnom osjećaju sigurnosti, dok se beskrajni užasi prenose uživo na našim ekranima.
Postalo je jasno da strašna zvjerstva nisu prošlost; ratne zločine mogu počiniti moderne armije koristeći vještačku inteligenciju i druge napredne tehnologije.
Primjer je Gaza, gdje Izrael provodi genocid, etničko čišćenje, masovno uništavanje i kampanju gladovanja – ne gubeći, pritom, opsežna partnerstva sa zapadnim demokratijama i “šampionima za ljudska prava”.
Izraelsko akumulirano iskustvo sada je dostupno svijetu; praktični je vodič za činjenje genocida u 21. vijeku. Suštinski izazov koji rješava jeste kako natjerati svijet da koegzistira s genocidom, koji se prenosi uživo na našim mobilnim uređajima.
Medijski i propagandni napori moraju služiti usvojenoj strategiji agresije, a ne obrnuto. Moraju pomoći u olakšavanju izvršenja genocida u svim njegovim strašnim fazama, opravdavanjem udara, skretanjem pažnje s ratnih zločina i pokušajima prikrivanja činjenica kad god je moguće.
Cilj nije “osvojiti srca i umove”, već odvratiti javnost od shvatanja užasa koji se dešava i osujetiti saosjećanje s palestinskim žrtvama. Ova strategija prikrivanja zahtijeva od Izraela insceniranje događaja. Odgovarajući na optužbe za genocid i ratne zločine pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim krivičnim sudom, Izrael i njegov američki pokrovitelj pokrenuli su kampanju klevete, usmjerene na Ujedinjene nacije i njihove poštovane humanitarne organizacije, nastojeći da ih ušutkaju.
Napadačka kampanja protiv UNRW-a idealan je primjer ovog obrasca kontranapada. Izraelska okupacije ostvarila je strateške i taktičke dobiti, potkopavajući, istovremeno, temeljne uvjete života za palestinski narod i pravo povratka izbjeglicama.
Usvojeni stav poricanja središnji je u izraelskom modernom vodiču za genocid. Scenarij bi mogao glasiti: “U Gazi nema gladi. Srceparajuće slike i videosnimci koje svijet gleda su izmišljeni. Ljudi u Gazi čak uživaju u luksuznim morskim plodovima.”
Stari jelovnik restorana iz Gaze ili izmišljene slike lokalne djece prikazuju se da bi implicirali da žive u obilju. Kao odgovor na užase gladovanja viđene u direktnim prijenosima, Izrael može tako sijati sjeme sumnje, tvrdeći da su izbočene kosti jedne osobe zapravo posljedica “hronične bolesti”.
Podsticanje debate o nekoliko odabranih fotografija dovođenjem u pitanje njihovu vjerodostojnost, efikasnija je strategija od pokušaja suočavanja s bujicom strašnih fotografija koje dolaze iz Gaze. Ova taktika prisiljava one koji upozoravaju na izraelsku politiku izgladnjivanja beba i djece u defanzivnu poziciju. Ustvari, krivica žrtve središnji je dio vodiča za genocid u 21. vijeku. To se može postići tvrdnjom da je “neprijatelj” odgovoran za ono što se dešava, ili dodjeljivanjem kolektivne krivice cijeloj ciljanoj populaciji, dok se genocidni režim oslobađa krivice, opravdavajući svaki ratni zločin, bez obzira koliko bio brutalan.
Optužba da Hamas koristi civile kao “ljudski štit” standardni je izgovor za ciljanje svih Palestinaca, uključujući civile. Civilni objekti, koji imaju zaštićeni status, mogu se ciljati sa zgodnim tvrdnjama o Hamasovim “komandnim centrima”, praćenim izmišljenim dijagramima i ilustracijama da bi se pružio privid vjerodostojnosti.
Ključni je preduvjet lišiti ciljanu populaciju njihovih ljudskih kvaliteta – sugerirajući da to nisu civili, već više slični čudovištima ili zombijima, čineći time njihova masovna ubojstva podnošljivijim.
Neizostavna središnja ideja jest da ste vi “žrtva” – ne oni. Morate konstruirati vlastitu melodramu i predstaviti se kao neko ko neprestano zaslužuje saosjećanje. Suočavanje sa svijetom zahtijeva stalne napore da se poremeti razumijevanje realnosti, sprečavajući aktiviranje savjesti i bijesa.
Postavljanje agende
Prema ovom scenariju, svaki put kada se dogodi nova strahota, svijet mora biti uvjeren da su Palestinci oni koji bombarduju svoje bolnice, uništavaju svoje škole, pucaju na svoje majke i djecu i ubijaju svoje tražioce pomoći.
Onaj ko se zalaže za žrtve time je zauzet opovrgavanjem beskrajnog vala lažnih tvrdnji, skrećući pažnju sa srži problema. Postavljajući agendu na ovaj način, savršeno skovanom pričom koja vas oslobađa odgovornosti, možete opravdati masovno ubijanje djece u raseljeničkim logorima, pokazujući, po potrebi, licemjernu tugu.
Vaše ažurirane tvrdnje moraju biti široko distribuirane, tako da ih usvoje oni koji zarađuju za život zagovarajući vaš režim u medijskim i političkim arenama s obje strane Atlantika. Prema izraelskom operativnom vodiču za genocid, morate počiniti strahote i smatrati ih neophodnim: “Budite otvoreni i hrabri”, moglo bi se savjetovati. “Proglasite svoju predanost činjenju strahota i njihovom neprekidnom nastavku – ali tretirajte ih kao neophodne akcije. Recite: ʻAko ovo ne uradimo, suočit ćemo se s katastrofalnim prijetnjama; oni žele da nas unište zato moramo djelovati. Nećemo tolerirati nikakvu prijetnju sigurnosti svojih građana.’”
Da ušutkate zapadne zvaničnike, podsjetite na prošle strahote koje su počinili njihovi kolonijalni režimi.
Još jedno praktično pravilo jeste fokusirati se na opravdanje svakog novog ratnog zločina. To može zahtijevati pokretanje rundi propagandnih kampanja baziranih na izmišljenim izgovorima – ponekad praćenih obećanjima da će se “temeljno istražiti šta se dogodilo”.
Kada se inicijalni zločin – recimo, bombardovanje bolnice, pokolj grupe tražilaca pomoći, ili ubijanje osoblja međunarodne humanitarne organizacije – uspješno opravda, amortizira njegov odjek i stišaju posljedice, gotovo identični zločini mogu se normalno ponoviti.
Sve dok zvaničnici u Vašingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu i Rimu ne nametnu ozbiljne posljedice, dobili ste zeleno svjetlo da nastavite svoju kampanju nemilosrdno.
‘Dobro protiv zla’
Ovaj se vodič onda može primijeniti na pitanja poput: Kako opravdati bombardovanje bolnice u 21. vijeku? Šta ćete reći svijetu kada bombardujete školu ili vrtić? Koji je izgovor za rušenje džamije, crkve, drevnog manastira ili historijske znamenitosti? Kako da objasnite svijetu da je vaša vojska sravnila groblje i iskopala mrtve iz njihovih grobova?
Prije nego što svijet vidi bombardovanje visokih stambenih zgrada, moraju biti ispričane određene priče: da ove zgrade sadrže militantske “komandne centre”, ili kuće “nadzorne kamere koje prate i ugrožavaju naše vojnike”, ili da su “iz njih lansirane rakete”. To je jednostavan trik.
Da biste završili kampanju etničkog čišćenja, nalozi za prisilno raseljavanje moraju se označiti kao “upozorenja protiv boravka u opasnim borbenim zonama”, ili “upute stanovnicima da se presele u sigurne oblasti radi njihove vlastite zaštite” – nakon čega se njihova okupljanja i šatori, naravno, mogu bombardovati. Što se tiče izgladnjivanja civila i njihovog lišavanja osnovnih životnih potreba, uključujući medicinsku njegu, mlijeko za bebe, higijenske potrepštine za žene i pitku vodu, opravdanje postaje još lakše: “Militanti kradu pomoć.”
Provođenje genocida u 21. vijeku zahtijeva neprekidno pozivanje na vrijednosti, principe i slogane: borbu za “civilizaciju nasuprot barbarizmu”, borbu “dobra protiv zla”, suočavanje između “snaga svjetlosti i snaga tame”.
Ali treba izbjegavati izgovaranje riječi poput “međunarodno pravo”, “Ženevska konvencija” ili “ljudska prava”. Cilj je postaviti sebe iznad takvih globalnih konvencija.
U tu svrhu, važno je napuhati vlastitu izmišljenu priču prizivajući drevne priče i svete tekstove; govoreći o “hiljadugodišnjoj” historiji, ignorirajući time današnje ljudske sporazume.
Vodič za genocid u 21. vijeku doista je opsežan – ali treba imati na umu, da biste djelovali u skladu s njegovim pravilima, trebate stratešku podršku zapadnih centara moći, koji mogu pomoći u prikrivanju uzastopnih zvjerstava, čak i kada su vidljiva cijelom svijetu.
Možda, dakle, primjena ovog vodiča predstavlja ekskluzivnu privilegiju Izraela i njegovih zapadnih pomagača.
Hossam Shaker
Izvor: https://www.middleeasteye.net/opinion/israels-how-to-carry-out-genocide-21st-century-get-away-with