U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Jedanaesti i dvanaesti erdibehešt (1. i 2. maj) dani su u kojima se odaje priznanje radu i dostojanstvu radnika i učitelja. Iako su verbalne i simbolične pohvale same po sebi ispravne i prikladne, napredak svake države počiva na dva krila: znanju i djelovanju.
Učitelj ima ključnu ulogu u prvom koraku ostvarivanja tog cilja. Na njemu je velika odgovornost prenošenja znanja, razvijanja vještina, ali i oblikovanja pogleda na svijet i identiteta budućih generacija. Učenici i studenti koji stasavaju uz svakog učitelja, u skoroj budućnosti primjenjuju stečeno znanje i vještine, te u svom ponašanju, govoru i odnosima – od topline porodičnog doma do radnog okruženja i društva – poput ogledala odražavaju ono što su naučili od svojih učitelja.
S druge strane, rad je široko polje koje obuhvata cijelo društvo – od domova, institucija i poslovnih prostora, preko džamija, do poljoprivrednih imanja, radionica, fabrika, rudnika i brojnih uslužnih djelatnosti. Što je ovo široko polje više prožeto marljivošću i odgovornošću, kao temeljima svakog velikog uspjeha, to je napredak države sigurniji i snažniji.
Znamo da radnik, zahvaljujući predanosti i savjesnom radu, ponekad dostigne takav položaj da zaslužuje isto poštovanje kakvo se ukazuje učitelju i odgajatelju – ruci koja poučava i oblikuje. Takav odnos prema radu i vrijednostima počinje u porodici, od roditelja, a zatim se učvršćuje kroz odgoj i obrazovanje.
Danas, nakon više od četrdeset i sedam godina zalaganja, Islamska Republika, oslanjajući se na Božiju milost, pokazala je dio svojih sposobnosti u vojnom suočavanju s neprijateljima svog napretka. U fazi ekonomskog i kulturnog napora, također mora ostvariti uspjeh i razočarati protivnike.
Učitelji su najvažnija karika u kulturnoj borbi, a radnici među najvažnijim stubovima ekonomske borbe. Može se reći da su upravo oni kičma kulture i ekonomije. Zato je nužno da budu svjesni važnosti svoje uloge, koja nadilazi puku profesiju za koju se prima plata.
Istovremeno, treba imati na umu da povremena priznanja i pohvale, mada bile vrijedne, nisu dovoljne. Zahvalnost prema ovim dvjema skupinama mora biti dublja i konkretnija. Kao što narod Irana izlaskom na ulice snažno podržava svoje oružane snage, tako bi trebao pokazati i odlučnu podršku učiteljima i radnicima.
U tom smislu, potrebno je dodatno ojačati saradnju porodica učenika i studenata u upravljanju školama i univerzitetima.
Također, davanjem prednosti domaćim proizvodima treba podržati radnike i proizvodnju, dok bi vlasnici preduzeća, posebno oni pogođeni krizama, trebali izbjegavati otpuštanja, te radnu snagu posmatrati kao najveću vrijednost.
Država bi, u granicama mogućnosti, trebala podržati takve pozitivne inicijative.
Kao što je kroz godine zalaganja i truda draga zemlja Iran dostigla status vojne sile, tako će, uz Božiju pomoć, kroz jačanje islamsko-iranskog identiteta među mladima putem odgoja i obrazovanja, te kroz podršku domaćoj proizvodnji kao plodu rada vrijednih radnika, nastaviti svoj put ka vrhuncima napretka i razvoja.
Uz Božiju volju, i uz blagoslov i zagovor našeg Imama (neka Bog ubrza Njegov dolazak), ovaj put će biti ostvaren brže i uspješnije.
Neka su na vas mir, milost i blagoslov Božiji.
Sejjid Modžteba Huseini Hamenei
- erdibehešt 1405. (1. maj 2026.)