Državu Palestinu priznaje velika većina od 193 članice Ujedinjenih nacija, uprkos upornim protivljenjima Izraela i njegovog najbližeg saveznika, Sjedinjenih Američkih Država. Među zemljama koje su je davno priznale nalaze se Kina i Rusija (još od 1988), dok su se posljednjih godina pridružile i pojedine evropske države. Iako ova priznanja imaju važnu diplomatsku težinu, ona su u suštini simbolična pred razornom humanitarnom katastrofom u Gazi. Izraelska blokada i vojne operacije i dalje ozbiljno ograničavaju hranu, lijekove, vodu, električnu energiju i sklonište, što otvara pitanja o zakonitosti i namjerama prema međunarodnom humanitarnom pravu. Samo priznanje ne mijenja ove uslove.
Palestinska delegacija ima status stalnog posmatrača u UN-u, što joj omogućava učešće u raspravama, ali bez prava glasa. Čak ni desetine pojedinačnih priznanja širom svijeta ne znače automatski i punopravno članstvo, jer je ono uslovljeno preporukom Vijeća sigurnosti i odobrenjem Generalne skupštine. Upravo je ovdje SAD više puta koristio pravo veta da spriječi palestinsko članstvo, uprkos većinskoj podršci.
U posljednje vrijeme više zapadnih zemalja — među njima Velika Britanija, Kanada, Australija, Portugal i Francuska — formalno su priznali Palestinu. Ovakav potez nije došao iznenada: prethodile su mu masovne demonstracije građana, sve očigledniji dokazi da izraelska kampanja u Gazi zadovoljava pravne kriterije genocida, te rastuća međunarodna osuda koja se više ne može ignorisati. Postavlja se pitanje da li ova priznanja predstavljaju iskren politički čin ili samo „morfij“ kojim se nastoji smiriti domaće javno mnijenje, bez stvarne promjene na terenu.
Iako priznaju Palestinu, neke zemlje nastavljaju vojnu saradnju s Izraelom. Kanada je, primjerice, 21. septembra 2025. priznala Palestinu, ali izvještaji pokazuju da su kanadske firme od oktobra 2023. do jula 2025. izvršile najmanje 47 isporuka vojnih komponenti i municije Izraelu.
Slična je situacija i u Francuskoj, koja je formalno priznala Palestinu, ali je, prema izvještajima nevladinih organizacija, nastavila neprekidnu opskrbu Izraela oružjem i vojnim dijelovima — uključujući bombe, granate, mine, projektile i opremu za raketne bacače. Vrijednost tih isporuka procjenjuje se na preko 9 do 10 miliona eura. Takva praksa ozbiljno potkopava moralnu snagu diplomatskog čina priznanja.
Sve veći broj priznanja ne znači automatski i jaču zaštitu Palestinaca niti promjenu stanja na terenu. Glavna prepreka ostaje činjenica da je za punopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama potrebna preporuka Vijeća sigurnosti, gdje Sjedinjene Američke Države koriste pravo veta. Bez tog odobrenja, Palestini ostaju uskraćena puna prava, glas i pravne prednosti koje članstvo donosi.
U međuvremenu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu otvoreno izjavljuje da „palestinske države neće biti“. S obzirom na čvrsto savezništvo Washingtona i Tel Aviva, gotovo je izvjesno da će SAD nastaviti blokirati palestinsko članstvo, bez obzira na broj bilateralnih priznanja širom svijeta.
Piše: R.P.