Put ka miru ili nastavak rata u Sudanu sada prolazi mnogo direktnije kroz središte rivalstva između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sudbina Sudana oblikuje se na obalama Perzijskog zaljeva i odredit će je to koja strana ima veći utjecaj u Trampovoj Bijeloj kući.
Kada je Muhamed bin Selman, kao moćni nasljednik prijestolja Saudijske Arabije, prošle sedmice došao u Vašington, njegov dnevni red, kako se moglo predvidjeti, bio je pun vrlo različitih sporazuma i dogovora: obećanja trilionskih investicija, pristup naprednim F-35 borbenim avionima i poželjnoj američkoj tehnologiji umjetne inteligencije punili su naslove, ali se usred ovih transakcija dogodio značajan pomak u vezi sa sudanskim građanskim ratom.
Govoreći na Američko-saudijskom investicionom forumu, predsjednik Sjedinjenih Američkih država Donald Tram rekao je da Sudan “nije bio u mojim dosjeima” i da je ovaj sukob vidio kao “samo ludu i nekontroliranu avanturu”, sve dok mu ovaj saudijski lider nije ozbiljno skrenuo pažnju na ovo pitanje. “Njegovo visočanstvo htjelo je da poduzmem vrlo čvrst korak u vezi sa Sudanom”, rekao je Tramp. Dodao je da je Bin Selman ovo pitanje predstavio kao veliku priliku.
Intervencija prijestolonasljednika ističe ključnu novu činjenicu: put ka miru ili nastavak rata u Sudanu sada prolazi mnogo direktnije kroz središte rivalstva između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sudbina Sudana oblikuje se na obalama Perzijskog zaljeva i odredit će je to koja strana ima veći utjecaj u Trampovoj Bijeloj kući. Zvanični mirovni proces, iz svih praktičnih aspekata, nalazi se u ćorsokaku. Masad Bulos, glavni Trampov savjetnik za afrička pitanja, predložio je tromjesečno humanitarno primirje. Ovaj je prijedlog zamišljen kao prvi korak u putu koji je iscrtala četvoraka: SAD, Saudijska Arabija, UAE i Egipat. Ovaj prijedlog sada se sudara s nepopustljivim stavovima sukobljenih strana. Paramilitarna “Brza podrška” (RSF), koja je nedavno postigla veliku pobjedu osvojivši posljednji grad pod kontrolom vojske u Darfuru, formalno je prihvatila primirje, dok nastavlja svoje ofanzivne napredovanja.
Ali Sudanske oružane snage (SAF) uporno ostaju pri svom stavu. Abdul Fatah el-Burhan, njihov komandant, jasno je izjavio da neće biti “nijednog primirja, pregovora ili mira” sve dok RSF ne položi oružje, i da je trenutni prijedlog primirja “najgori prijedlog do sada”. On tvrdi da je ovaj prijedlog plan za “uklanjanje entiteta oružanih snaga”, dok ostavlja RSF netaknutim. Jaz između dviju strana je takav da ga nije lahko premostiti.
Tamni prekretnica u ovoj priči bila je pad El-Fašera, centra Sjevernog Darfura u ruke RSF-a krajem prošlog mjeseca nakon nemilosrdne 18-mjesečne opsade. Osvajanje ovog grada pratili su izvještaji o užasnim masovnim ubistvima, sistematskim silovanjima i zločinima usmjerenim protiv etničkih grupa, koje je vrhovni predstavnik Ujedinjenih nacija za ljudska prava nazvao “epicentrom ljudske patnje u svijetu”.
Uspjesi RSF-a na bojno polju bili su podržani značajnom stranom podrškom, uglavnom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Stručnjaci Ujedinjenih nacija i predstavnici Kongresa SAD-a optužili su Ujedinjene Arapske Emirate da opskrbljuju RSF oružjem, uključujući napredne dronove, koji su dali odlučujuću prednost RSF-u. Abu Dabi to zvanično poriče, ali šteta nanesena reputaciji Emirata zbog zločina RSF-a u El-Fašeru je neosporna. Procjene broja žrtava u gradu variraju od 2.000 do desetina hiljada, a prema statistikama Ujedinjenih nacija, oko 90.000 civila pobjeglo je iz El-Fašera nakon što je RSF osvojio grad.
Anver Gargaš, visoki diplomatski predstavnik Emirata, nedavno je u zanimljivom priznanju prihvatio jednu stvar. Govoreći o puču 2021. godine, koji je dao moć obojici generala s obje strane rata i uništio perspektivu “civilne vlade” koju sada Emirati traže, rekao je da su sile Perzijskog zaljeva počinile “kardinalnu grešku” ne protiveći se ovom puču. Ova je izjava protumačena kao znak promišljenosti, ali istovremeno i kao pokušaj Abu Dabija da se distancira od krvavih i užasnih akcija RSF-a i da ojača tvrdnje o neutralnosti u ovom sukobu.
Ovaj diplomatski signal podržava i intenzivna medijska kampanja. Sky News Arabia, zajedničko preduzeće Velike Britanije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je dio pod kontrolom potpredsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata, poslalo je reportera u opsjednuti grad El-Fašer, a njegovo izvještavanje, kako se moglo predvidjeti, umanjivalo je ljudsku patnju u regiji i istovremeno pokušavalo da legitimizira paravojne snage [RSF]. Ova narativna borba na terenu podupire širi napor emiratskih influensera da okrive sudansku vojsku i njene islamističke saveznike za zločine u El-Fašeru, iako se vojska u vrijeme napada na civile potpuno povukla iz grada. Čini se da Abu Dabi računa da će posljedice biti podnošljive. Abu Dabi se oslanja na svoju medijsku mašineriju i čvrste veze s Trampom da preživi ovu oluju.
Međutim, ovaj pokušaj preoblikovanja stava naišao je na zid čvrstih stavova Vašingtonu. Marko Rubio, državni sekretar SAD-a, nedavno je ukazao na rastuću nestrpljivost i rekao: “Moramo nešto poduzeti i prekinuti tok oružja i podrške koju RSF dobija.” Prije nekoliko mjeseci, na saslušanju u Odboru za vanjske poslove Senata, bio je još direktniji i izričito je imenovao Ujedinjene Arapske Emirate i “druge zemlje” koje vode “posrednički rat” koji “destabilizira regiju”.
Pored toga, demokrati u Senatu predvođeni Krisom Van Holenom, demokratom iz Merilanda, u značajnom potezu prošle sedmice pokušali su da usvoje zakon o odbrani Sudana. Ovaj zakon [da je usvojen] zaustavio bi sve prodaje oružja Emiratima sve dok Bijela kuća ne potvrdi da Emirati više ne naoružavaju RSF. Ovaj je prijedlog blokiran, ali je pokazao rastuću dvostranačku zabrinutost u Kongresu u vezi s ulogom Abu Dabija u nemilosrdnom ratu u Sudanu.
Ustvari, ovaj produženi sukob bacio je sjenu potpunog kolapsa na Sudan, opasnost, koja je pojačana padom El-Fašera. Ova je pobjeda oslobodila RSF da napreduje i zauzimanjem ponovno ugrozi centar Sudana i Kartuma, odakle je vojska prošle godine istjerala ovu grupu. Ovo stavlja sudansku vojsku i preostalu vladu koja je predstavlja u egzistencijalnu opasnost, a sada je ovo briga i rastućeg bloka u regiji. Prema izvještajima, Egipat i Turska koordiniraju na jačanju kapaciteta sudanske vojske.
Odmah nakon pada El-Fašera, egipatski ministar vanjskih poslova Badr Abdulati, posjetio je luku Sudan da bi održao hitne razgovore s komandantom vojske El-Burhanom. U intervjuu u avionu na putu prema ratnoj prijestolnici Sudana, Abdulati je opravdao egipatsku intervenciju na osnovu nacionalne sigurnosti i upozorio da ovaj rat nosi opasnost “podjela”, koja je “izuzetno opasna” ne samo za Sudan već i za sam Egipat. Abdulati je dodao da “sudansku vojsku ne mogu zamijeniti paralelne institucije”, što je bilo jasno i odlučno odbijanje legitimnosti RSF-a.
Za ove regionalne sile podrška vojsci [Sudana] rezultat je pragmatične kalkulacije. Vlada pod vojnim rukovodstvom drži mjesto ove zemlje u Ujedinjenim nacijama i posljednje ostatke mašinerije upravljanja, mašinerije koja je neophodna za pružanje javnih usluga i za omogućavanje povratka miliona raseljenih Sudanca. Ovaj proces povratka već je u toku i Ujedinjene nacije izvještavaju da se više od milion ljudi vratilo u Kartum pod kontrolom vojske.
Ova perspektiva neuspjele države u susjedstvu zabrinula je Saudijsku Arabiju i direktno je uzrokovala njenu nedavnu odlučnu diplomatsku intervenciju. Dvije zemlje razdvaja samo 200 milja Crvenog mora. Rijad je zabrinut da propali Sudan postane žarište migracija, terorizma i šverca oružja i supstanci poput captagona [nelegalni stimulans sličan metamfetaminu ili kristalnom metu, čiji je glavni aktivni sastojak amfetamin]. Proizvodnja captagona je nakon početka građanskog rata u Sudanu doživjela nagli rast. Saudijska Arabija se brine da bi takva situacija direktno ugrozila sigurnost zemlje i ciljeve prijestolonasljednikovog programa “Vizija 2030”. U takvom kontekstu, podrška centralnoj vladi strateška je nužnost i ova zemlja je javno izjavila podršku očuvanju “legitimnih institucija” Sudana. Ova podrška otvorena je diplomatska podrška nacionalnoj vojsci, nasuprot njenom paramilitarnom rivalu.
Prema izvorima koji su primili izvještaje o telefonskom razgovoru između Muhameda bin Selmana i El-Burhana prije putovanja Bin Selmana u Vašington, komandant sudanske vojske insistirao je da rat ne može završiti bez pritiska SAD-a na Ujedinjene Arapske Emirate, a prijestolonasljednik je obećao da će ovaj zahtjev direktno prenijeti u Bijelu kuću. Čini se da je saudijsko lobiranje o ovom pitanju išlo dalje od običnog zahtjeva za pritiskom. Prema izvještaju PBS News-a, “zahtjev” Saudijske Arabije Bijeloj kući nije uključivao samo klasifikaciju RSF-a kao terorističke organizacije, već i zahtjev za oštrim mjerama od SAD-a da zbog uloge Emirata u naoružavanju ovih paramilitaraca uvedu sekundarne sankcije protiv ove zemlje. Izgleda da je El-Burhan, neposredno nakon Trampove izjave, u objavi na X-u potvrdio uspjeh ovog napora iza scene i zahvalio obojici lidera: “Zahvaljujemo Njegovom visočanstvu princu Muhamedu bin Selmanu. Zahvaljujemo predsjedniku Donaldu Trampu.”
Trenutno zvanični mirovni proces s izuzetno širokim dnevnim redom, koji utjelovljuje “četvorka” i jedan usamljeni američki predstavnik , ostaje na marginama. Ključni faktor za budućnost Sudana bit će pojačano rivalstvo za utjecaj u Bijeloj kući između Rijada i Abu Dabija.
Muhamed bin Selman je u Vašingtonu odigrao svoj potez. Sada je pitanje kako će reagirati Muhamed bin Zejd.