Joseph Massad
Izraelov rat protiv Palestinaca nastavlja se pod Trumpovim takozvanim “mirovnim planom”, dok Washington glumi protivljenje aneksiji, a njegovi arapski saveznici pretvaraju se da mu vjeruju. Dok Izrael nastavlja svoj genocid nad Palestincima pod novim pokroviteljstvom “mirovnog plana” američkog predsjednika Donalda Trumpa, Sjedinjene Države vode diplomatsku kampanju, koja se samo pretvara da se protivi najnovijim potezima jevrejske kolonije naseljenika da anektira Zapadnu obalu.
Da bi osigurao podršku za prekid vatre u Gazi gdje je Izrael od 10. oktobra ubio najmanje 88 Palestinaca i ranio 315 , Trump je prošlog mjeseca svojim arapskim klijentima obećao da neće dozvoliti da Izrael nastavi s aneksijom, “crvenom linijom”, za koju se boje da bi mogla izazvati bijes javnosti i ugroziti širi projekt normalizacije odnosa koji Washington vodi u regiji. Ipak, izraelski parlament dao je prošle sedmice preliminarno odobrenje za dva zakona kojima se poziva na formalnu aneksiju Zapadne obale.
Trumpov potpredsjednik JD Vance, koji je bio u zemlji da bi pomogao Izraelcima u koordinaciji naredne faze genocida u Gazi, opisao je glasanje kao “vrlo glup politički trik” – i dodao da ga je to “lično uvrijedilo”.Da bi “sačuvao obraz” pred arapskim saveznicima, Trump je poslao i svog državnog sekretara Marca Rubija da ukori Izraelce zbog njihovog glasanja u “pogrešnom trenutku”. Na putu za Izrael Rubio je izdao najstrože upozorenje administracije do sada rekavši: “To nije nešto što možemo podržati sada.” Drugim riječima – podržat ćemo kasnije.
Sedmicu ranije, Trump je u razgovoru za Time Magazine rekao gotovo isto: “To se neće desiti. To se neće desiti jer sam dao riječ arapskim zemljama. Ne može se to sada učiniti… Izrael bi izgubio svu podršku Sjedinjenih Država ako bi to uradio.” Ključna riječ u tim izjavama je “sada”.
Bilo kakav prividni spor između Amerikanaca i Izraelaca tiče se vremena i metode, a ne samog cilja.
Širenje imperijalizma
Daleko od toga da se protivi izraelskoj ekspanzionističkoj agendi, naprotiv, Trumpova administracija već dugo je sastavni dio njenog ostvarenja. Tokom prvog Trumpovog mandata, Trumpov plan “mir za prosperitet”, koji je napisao njegov zet Jared Kushner, otvoreno je podržavao izraelsku namjeru da anektira 30% Zapadne obale. Na osnovu tog plana, premijer Benjamin Netanyahu objavio je da će Izrael odmah anektirati Jordansku dolinu i naselja na Zapadnoj obali, dok će “velikodušno” odgoditi izgradnju novih naselja u preostalim područjima – koja su, navodno prepuštena Palestincima – barem četiri godine. Tadašnji američki ambasador u Izraelu David Friedman izjavio je da je Trump dao zeleno svjetlo: “Izrael uopće ne mora čekati. Mi ćemo to priznati.” Trump je u februaru ponovio isti stav opravdavajući aneksiju riječima: “To je mala zemlja… mala po površini.”
Bilo bi naivno misliti da arapski režimi zaista vjeruju njegovim obećanjima. Oni se samo pretvaraju, iz puke potrebe za unutrašnjom propagandom. Trump je već priznao izraelsku nezakonitu aneksiju Golanske visoravni 2019, kao i Istočnog Jerusalema 2017.
Zašto bi, dakle, sada bio protiv aneksije Zapadne obale? On je samo odgađa do “povoljnijeg trenutka”. Izraelci u međuvremenu već planiraju širenje i izvan Zapadne obale – koju, kao i Istočni Jerusalem i Golansku visoravan, već smatraju završenim poslom.
Sada gledaju prema teritorijama drugih arapskih susjeda.
Nedavno je Netanyahu izjavio da se nalazi na “historijskoj i duhovnoj misiji” u ime jevrejskog naroda, dodajući da se osjeća “veoma povezan s vizijom obećane zemlje i velikog Izraela”. Ta vizija obuhvata čitavu teritoriju Jordana, pa i više.
Naslijeđe osvajanja
Ako mislimo da je Netanyahuov “veliki Izrael” samo njegova lična opsesija, treba se prisjetiti da je osvojio manje arapskih teritorija nego njegovi prethodnici – od Davida Ben-Guriona do Menachema Begina – koji su već anektirali ogromne palestinske i sirijske zemlje. Izraelova pohlepa za tuđom zemljom oduvijek je bila javna i otvorena. Nakon invazije 1956. i prve okupacije Gaze i Sinaja, Ben-Gurion je rekao: “Ovo je najveće i najslavnije osvajanje u analima našeg naroda.” Dodao je da je to osvajanje “vratilo Solomonovo naslijeđe – od ostrva Yotvat na jugu do podnožja Libana na sjeveru”.
Na ostrvu Tiran (koje su nazvali Yotvat), Ben-Gurion je tvrdio da je ono “ponovo postalo dio trećeg kraljevstva Izraela”.
Suprotstavljajući se međunarodnom protivljenju, izjavio je: “Do sredine šestog vijeka jevrejska nezavisnost održavana je na ostrvu Yotvat… koje je jučer oslobodila izraelska vojska.” Zatim je proglasio pojas Gaze “sastavnim dijelom nacije”, citirajući proroka Isaiju: “Nijedna sila, kako god se zvala, neće natjerati Izrael da evakuira Sinaj.” Kada su Izraelci napokon bili prisiljeni na povlačenje, samo su čekali svoj trenutak – i ponovo okupirali te teritorije 1967. godine. Iako je Izrael kasnije napustio Sinaj (uz zahtjev da bude demilitariziran), danas se čuju pozivi na ponovnu invaziju i naseljavanje egipatskog poluostrva.
Od Gaze do Golana
Nakon 1948. godine Izrael je počeo prisvajati zemlju u demilitariziranoj zoni (DMZ) duž sirijske granice kod Golanske visoravni.
Do 1967. već su kontrolirali područje, a zatim osvojili i sam Golan. U prvih deset mjeseci ove godine Izrael je proširio svoju nezakonitu okupaciju sirijskih teritorija uz tiho odobrenje nove sirijske vlade, koju podržava SAD – predvođene “rehabilitiranim” bivšim pripadnikom Al-Qaide i Islamske države Ahmadom al-Sharaaom. Izrael je stvorio još jednu “sigurnosnu zonu” unutar Sirije.
Prošlog mjeseca izraelski naseljenici prešli su granicu i postavili kamen temeljac za novo naselje Neve Habashan (Oaza Bašana) na sirijskoj teritoriji kod planine Jabal al-Shaykh (Šejhova planina).
Ti naseljenici dolaze iz pokreta Uri Tzafon (“Probudi Sjever”), čiji je cilj kolonizacija Sirije i južnog Libana, pozivajući se na biblijske tvrdnje o “zemlji Bašan”.
Prošle godine su pomoću balona i dronova poslali hiljade obavijesti o iseljenju stanovnicima libanskih sela. Iako je izraelska vojska privremeno uklonila te naseljenike, pitanje je vremena kada će naselja postati zvanično priznata – kao što su već postala širom Golanske visoravni, koju je Izrael okupirao 1967. i anektirao 1981, godinu nakon što je učinio isto s Istočnim Jerusalemom.
Aneksija se nastavlja
Godine 2002. Izrael je izgradio ilegalni “zid razdvajanja” unutar Zapadne obale, čime je de facto anektirao 10% teritorije.
Međunarodna zajednica, uključujući i Međunarodni krivični sud, reagirala je samo pro forma – bez posljedica. Od 1967. Izrael insistira na aneksiji Jordanske doline, što čini još 10% Zapadne obale – a upravo je to Trumpov plan iz 2020. godine i predvidio. Arapski režimi, jednako kao i Evropa i SAD, vrlo dobro znaju da će izraelska aneksija Zapadne obale ići svojim tokom, čak i ako je privremeno odgođena.
I sve će to biti učinjeno uz blagoslov Međunarodne zajednice – uz uobičajene formalne proteste – dok će arapske vlade, osim Jordana, biti među prvima koje će je prešutno prihvatiti. Rubio je to jasno rekao: “U ovom trenutku mislimo da bi to moglo biti kontraproduktivno” i “potencijalno ugroziti mirovni sporazum”. Drugim riječima – kasnije bi moglo biti “produktivno” i “korisno za mir”.
Međunarodna saučesništva
Kancelarija UN-a za ljudska prava upravo je objavila izvještaj koji dokumentira saučesništvo desetina zemalja – uglavnom evropskih, ali i arapskih – u izraelskom genocidu. The Washington Post otkriva da su brojne arapske države pojačale vojnu saradnju s Izraelom tokom genocida, uključujući Jordan, Katar, Saudijsku Arabiju, Egipat i UAE. A kada Palestinci pruže otpor ovom međunarodnom saučesništvu u kolonizaciji, okupaciji i aneksiji njihove domovine, sve te države pretvarat će se da su iznenađene – dok će, javno ili potajno, pomagati narednu fazu izraelskog genocida, kao što to rade već dvije godine. I, kao i uvijek, učinit će to u ime “izraelskog prava na samoodbranu”.
Izvor: https://www.middleeasteye.net/opinion/trump-only-postponing-israeli-annexation